Dragi prijatelju,

Vjerujem da ti nije lako. Možda ti dani ne idu kako ti želiš, možda se prečesto budiš s osjećanjem grča, mučnine ili bola u stomaku, i s prazninom u glavi. Možda se osjećaš da si "na ivici i marici". Možda imaš problema s koncentracijom. Možda pretjerano analiziraš…Možda se pitaš – gdje si, kuda ideš, ima li smisla ostati tu gdje jesi, ili bi možda trebao otići negdje daleko, „na Zapad“, kako to mnogi kažu. Sve to dok ti u glavi bruji ona tiha, uporna borba s depresijom i anksioznošću.

Ova poruka je da te podsjeti na nešto važno: nisi sam. I, bez obzira na sve, postoji izlaz. Postoji budućnost za tebe. Možda je sad ne vidiš jasno, ali ona sigurno postoji.

Gdje god se odlučiš biti – tu gdje jesi, ili negdje vani – tvoje ozdravljenje, tvoja unutrašnja sloboda i tvoj mir putuju s tobom. Oni nisu vezani za granice, ni za entitete, ni za države, ni za sisteme. Oni počinju iznutra, i onda se, korak po korak, grade izvana.

Znam da tu gdje jesi zna biti teško. Možda sve izgleda nepomično, kao da se ništa ne mijenja. Možda ti se čini da te svakodnevica guši, a nada polako nestaje. Ali isto tako, postoji i ljepota – u prijateljstvu, u prirodi, u običnim trenucima smijeha, u toplini pogleda, u šetnji poznatim ulicama koje još uvijek čuvaju tvoju priču.

Ukoliko odlučiš ostati – možeš biti dio onih koji ipak, polako, stvaraju nešto vrijedno. Ne izbjegavaj situacije gdje možeš učiniti nešto za druge ili sebe.

A ako odlučiš otići – ni to nije bijeg. To može biti tvoj hrabri izbor, tvoja nova šansa da pronađeš mir, sigurnost, možda i novi početak. Mnogi su otišli, i mnogi su se pronašli. Mnogi su se i vratili, bogatiji za iskustvo, a možda i s novcem. I jedno i drugo je u redu. Najvažnije je da se ne izgubiš iznutra – da znaš koliko vrijediš, bilo gdje da se nalaziš.

Depresija zna šaptati da si slab, da si potonuo, da te nitko ne razumije. Ali istina je ovo: samo hrabar čovjek vodi ovu borbu i još uvijek stoji. Ako si to ti – a jesi – onda već sad pobjeđuješ. Svaki dan koji preživiš je dokaz tvoje snage. Ne moraš imati odgovore na sva pitanja. Dovoljno je da vjeruješ – da postoji nešto više od bola koji sada osjećaš.

Idi polako. Korak po korak. Potraži pomoć kad god ti treba. Ne zatvaraj se. Pričaj. Diši. Daj sebi vremena.

I, ne zaboravi – vrijediš. Tvoja priča nije završena. Gdje god da si – ovdje, tamo, ili negdje između – možeš pronaći smisao. Možeš pronaći sebe. I možeš ponovo početi živjeti. Ne samo preživljavati.

S poštovanjem, i sa srcem koje ti želi mir,

Tvoj prijatelj