Brojna naučna istraživanja su potvrdila da se upravo u najranijem djetinjstvu formiraju temelji ljudske ličnosti, da sve ono što dijete nauči u tom periodu oblikuje njegove obrasce ponašanja kasnije u životu.

Tokom prvih pet godina života, dijete upija informacije iz svoje okoline jako brzo te na taj način razvija svoje kognitivne sposobnosti. Do pete godine života, već 90% djetetovog mozga je razvijeno tako da se osnove inteligencije postavljaju u ovom periodu života.

Rezultati naučnog istraživanja provedenog na Harvardu su pokazali da djeca koja u prvih pet godina svog života dobijaju dovoljno pažnje, ljubavi i stimulacije kasnije u svom životu imaju bolje kognitivne sposobnosti i mentalnu stabilnost.

Dijete koje odrasta u okruženju u kom su razgovor, igra, učenje i istraživanje na vrhu ljestvice prioriteta kasnije pokazuje dobre socijalne vještine te postiže izuzetan akademski uspjeh.

Osjećaj sigurnosti i ljubavi koje dijete dobija od roditelja i okoline u prvih pet godina života utiče na to kakav će stil privrženosti ono razviti dalje u životu. Postoje tri tipa privrženosti :

• sigurni tip privrženosti- dijete koje je odraslo u domu ispunjenom ljubavlju i pažnjom kasnije u životu gradi odnose koji se temelje na ljubavi, povezanosti i povjerenju. Ovakva djeca odrastu u samouvjerene i stabilne ljude.

• Izbjegavajući tip privrženosti- dijete koje je bilo zanemareno tokom prvih pet godina života kasnije u životu teško sklapa kvalitetne ljubavne i prijateljske odnose. Ljudi koji nisu dobili dovoljno ljubavi i validacije u najranijem djetinjstvu kasnije izbjegavaju svaku potencijalnu vezu te se jako teško vežu za nekoga.

• Anksiozni tip privrženosti- djeca koja su se morala truditi da bi dobila dovoljno pažnje i ljubavi od roditelja i okoline kasnije u životu stalno imaju potrebu da dobiju validaciju od drugih ljudi te im je često potrebna potvrda ljubavi .

Također, prvih pet godina života su ključne i za razvoj socijalnih interakcija. Djeca kroz igru, zabavu i interakciju sa odraslim osobama uče kako se izražavati na pravi način, kako razumijeti svoje emocije i emocije drugih, kako sarađivati sa drugim ljudima...

Dijete u prvih pet godina svog života može naučiti nekoliko jezika jer mozak u tom periodu života najbrže upija informacije. Djeca kojoj roditelji često čitaju priče mnogo lakše i brže razvijaju svoj vokabular i imaju bolje sposobnosti izražavanja.

Sa druge strane, djeca koja odrastaju u sredini u kojoj se ne komunicira dovoljno, odrastaju u ljude koji teško verbalizuju svoja osjećanja, koji imaju poteškoće u komunikaciji, ali i u učenju.

Ukoliko dijete u prvih pet godina života nauči neke osnovne rutine poput odlaska rano u krevet, higijene i zdrave prehrane, veća je mogućnost da će te navike zadržati i kasnije kroz život. Ukoliko roditelji ipak djeci dozvoljavaju sve i ukoliko ne postavljaju granice, djeca mogu izrasti u ljude sa lošom samokontrolom.

Često se ljudi baš i ne sjećaju svog najranijeg djetinjstva, a za to postoje i potencijalni razlozi.

Naime, u ranom djetinjstvu dijete nema razvijenu svijest o sebi niti o prošlosti i budućnosti pa je moguće da zbog toga mozak filtrira sjećanja.

Također, mozak selektivno zaboravlja informacije kako bi oslobodio prostor za neka nova iskustva i za nove uspomene.

Istraživanja su pokazala da određene traume ili zanemarivanje mogu uticati na to da se osoba ne sjeća svog djetinjstva baš i najbolje jer je potisnula neki traumatičan događaj koji nije mogla procesuirati u ranom dobu svog života. Naravno, ovo ne mora uvijek biti pravilo, moguće je da je mozak jednostavno potisnuo sjećanja zbog već navedenih razloga.

Rano djetinjstvo je izuzetno važno jer ono oblikuje naš mozak, ali i postavlja temelje za način na koji ćemo funkcionisati kasnije u životu.