Šta ti to šapće iznutra,i da li ti je to prijatelj?
Znaš onaj osjećaj kad sve izgleda okej, svi ti govore da je to prava stvar, ali tebi nešto duboko unutra ne da mira?
Kao da ti tijelo govori ,,ne", iako ti glava viče ,,da"?
Taj osjećaj, to šaptanje iznutra, to ti je intuicija.
Nije nauka.
Nije logika.
Nije ono što su te učili u školi. Intuicija je nešto što se ne uči iz knjiga, nego iz života, iz tišine, iz duše.
To je kad osjetiš prije nego što razumiješ.
Kad znaš, a nemaš pojma otkud znaš.
Jesi li je ikad osjetio?
Kad uđeš u prostoriju i znaš da nešto nije u redu, iako niko ništa nije rekao.
Kad ti neko pruži ruku, a ti osjetiš hladnoću iza osmijeha.
Kad ti srce zadrhti bez razloga , a poslije shvatiš da razlog ipak postoji.
A jeste li je ikad ignorisali?
Koliko puta ste prešli preko tog osjećaja jer su vam svi govorili da ste preosjetljivi, da nemate dokaza, da nema smisla?
Koliko puta ste pogazili sebe da bi zadovoljili druge?
Intuicija nije slabost.
To je unutrašnja istina koju ne možeš dokazati, ali koja se uvijek pokaže kao tačna.
To nije instinkt za preživljavanje, to je unutrašnji kompas duše. Pokazuje ti put koji je samo za tebe, iako ga niko ne vidi.
Ali znaš šta je problem?
Mi smo naučeni da šutimo.
Da vjerujemo drugima više nego sebi.
Da tražimo savjet spolja, a
zanemarimo ono što nam tijelo govori.
A istina je , ti već znaš.
Samo se bojiš priznati.
Jer kad slušaš intuiciju, moraš biti hrabar.
Moraš reći ,,Ne!" tamo gdje svi očekuju ,,Da!".
Moraš ustati kad ti tijelo kaže idi, iako razum kaže ostani. Moraš sebi vjerovati više nego drugima. A to nije lako.
Ali znaš šta još boli?
Život u kojem si zaboravio kako je to osjećati.
Život u kojem se stalno pitaš: ,,A šta bi bilo da sam poslušao ono šaptanje?"
Zato te pitam sada.
Šta ti tvoja intuicija govori ovih dana?
Šta osjećaš kad legneš u krevet, kad svi utihnu, kad ostaneš sam sa sobom?
I zašto je ne slušaš?
Možda ti duša već vrišti.
Možda ti srce već pokazuje put.
Možda već znaš odgovor ,ali ti je lakše glumiti da ne znaš, jer odgovori nose promjenu, a promjena boli.
Ali ništa ne boli kao promašen život.
Zato slušaj.
Ne ono što ti govore.
Ne ono što ti društvo nameće.
Nego ono što ti šapuće iznutra, tiho, ali uporno.
To si ti. I to je tvoje tijelo.
I to je intuicija.
