Otkrijte što je ljubav i kako se manifestira kroz različite stilove. Ovaj članak istražuje šest ključnih stilova ljubavi – od strastvene do nesebične – i objašnjava kako kultura oblikuje naše razumijevanje i iskustvo ljubavi. Pridružite nam se u otkrivanju raznolike prirode ljubavi i njenog utjecaja na naše živote.
Što je zapravo ljubav? Ako ste ikad bili zaljubljeni, prisjetite se što ste osjetili prema svom dragom kada ste ga upoznali. Vjerovatno ste osjetili kombinaciju vrtoglavice, čežnje, radosti i anksioznosti. Stari Grci su ovaj neobični i zbunjujući skup osjećaja smatrali oblikom ludila, koji je uzrokovao različite iracionalne i opsesivne postupke.
Tri konceptualizacije ljubavi:
1. Partnerska nasuprot strastvene ljubavi
Partnerska ljubav – osjećaj intimnosti i naklonosti koje osjećamo kada nam je jako stalo do osobe, ali u njezinu prisustvu ne osjećamo strast ili pobuđenost.
Strastvena ljubav – osjećaji intenzivne čežnje, popraćeni fiziološkom pobuđenošću, koje osjećamo prema osobi. Kada nam je ljubav uzvraćena, osjećamo snažno ispunjenje i ushit, a kada nije, osjećamo tugu i očaj. Ovu vrstu ljubavi obilježava doživljaj fiziološke pobuđenosti, pri čemu uistinu doživljavamo nedostatak zraka i lupanje srca u prisustvu osobe koju volimo.
2. Trodijelna teorija ljubavi – shvatanje da se različite vrste ljubavi sastoje od različitih stupnjeva triju sastavnica: bliskosti, strast i odanosti. Bliskost se odnosi na osjećaj intimnosti i povezanosti s partnerom. Strast se odnosi na „vruće“ dijelove odnosa – uzbuđenje koje doživljavate zbog svog partnera. Odanost se sastoji od dvije odluke: kratkoročne da volite svog partnera i dugoročne da ćete tu ljubav očuvati i ostati sa svojim partnerom.
3. Stilovi ljubavi – temeljne teorije koje ljudi imaju o ljubavi, a koje usmjeravaju njihovo ponašanje u odnosima. Definirano je šest stilova: eros, ludos, storge, pragma, mania i agape.
Eros je strastvena, fizička ljubav, kod koje je partnerov fizički izgled iznimno važan. Erotski ljubavnik vrlo se lako upušta u vezu.
Ludus je ljubav koja se igra poput igre, nikada se ne shvaća previše ozbiljno. Vrlo zaigrani u svom pristupu ljubavi, ovakvi ljubavnici ne namjeravaju izazvati štetu, ali često to čine, ponekad s više partnera istovremeno.
Storge je ljubav koja se sporo razvija i koja nastaje iz naklonosti i prijateljstva. Sličnost među partnerima iznimno je važna.
Pragma je praktična ljubav – zdravorazumska, realistična, s nogama na zemlji. Praktični ljubavnici znaju što traže u vezi i imaju kriterije koje je nužno zadovoljiti.
Mania je vrlo emotivna ljubav koja nalikuje vožnji na vrtuljku. Manični ljubavnici su opsjednuti svojim partnerima, osciliraju između ushita i očaja te se općenito uklapaju u stereotip naše kulture o romantičnoj ljubavi.
Agape je nesebična, darežljiva i altrustična ljubav. Altrustički ljubavnici ne misle na sebe nego na svoje partnere i ono što mogu učiniti za njih. Njihov je ljubavni stil više duhovan nego fizički.
Uloga kulture u definiranju ljubavi
Kultura igra ulogu u načinu na koji ljudi imenuju svoja iskustva i u onome što očekuju. Japanci opisuju amae kao krajnje pozitivno emocionalno stanje u kojem je pojedinac potpuno pasivan objekt ljubavi, kojem njegov romantični partner ugađa i o kojem se brine. Kinezi imaju važan pojam odnosa, gan qing, koji se razlikuje od zapadnjačkih shvaćanja romantične ljubavi. Gan qing se ostvaruje pomaganjem i saradnjom s drugom osobom. Još jedan od načina konceptualizacije ljubavi očituje se u korejskom pojmu jung. Jung je snažniji od ljubavi, on je ono što povezuje dvoje ljudi.
Iako ljudi u cijelom svijetu doživljavaju ljubav, način na koji je ljubav definirana razlikuje se među kulturama. Prema tradicionalnom budističkom vjerovanju u karmu, sudbina određuje što će se dogoditi u odnosu.
Ljubav u individualističkim i kolektivističkim društvima – Zapadnjačka društva su individualistička te naglašavaju da je pojedinac autonoman, dovoljan sam sebi i određen svojim osobnim obilježjima. Istočnjačke kulture su kolektivističke te naglašavaju odanost pojedinca grupi i definiraju ga kroz članstvo u grupi. Romantična ljubav je važan, čak i presudan, temelj za brak u individualističkim društvima, ali da je njen značaj u kolektivstičkim društvima znatno manji. U kolektivističkim društvima zaljubljeni pojedinac mora uzeti u obzir želje obitelji i ostalih članova grupe. U stvari, brak je često dogovor, pri čemu dotične obitelji spajaju mladu i mladoženju.
