Jeste li ikada gledali film koji vas je toliko uznemirio ili očarao da danima niste mogli prestati razmišljati o njemu, a niste znali objasniti zašto? E pa Carl Jung je imao odgovor na to.
Carl Gustav Jung (1875. – 1961.), otac analitičke psihologije, vjerovao je da ljudska psiha krije duboke, zaboravljene kutke ispunjene simbolima koji nas povezuju na neobjašnjive načine.
Jungove najdublje ideje - anima, individuacija, sinhronicitet - ne nalaze se u
mainstream kinematografiji, već u njenim mračnim, zaboravljenim kutcima.
Mislim na filmove koji su bili ili previše uznemirujući ili previše čudni.
Dvostruki život Véronique (1991) - Krzysztof Kieslowski
Zamislite dvije žene koje imaju isto lice, isti glas, pa čak i isto srce, ali se nikada nisu upoznale. Jedna živi u Poljskoj, druga u Francuskoj.
Kada jedna od njih premine usred koncerta, druga – stotinama kilometara daleko – odjednom biva savladana dubokom tugom koju ne zna objasniti.
Reditelj Krzysztof Kieślowski u ovom filmu oživljava Jungov koncept sinhroniciteta.
Jung je vjerovao da se događaji ponekad ne dešavaju slučajno, već da su povezani dubljim značenjem.
To je dokaz da se ljudska psiha proteže izvan našeg tijela.
U ovom filmu, sinhronicitet nije samo slučajnost, već način na koji svijet funkcioniše – gdje bol jedne osobe talasa kroz tijelo druge, jer su na nekom nivou njihove duše jedno.
Opsjednutnost (1981) - Andrzej Żuławski
Šta se dešava kada se jedna veza raspadne, a mi ne možemo prihvatiti bol?
Ovaj film nas vodi u srce bračnog brodoloma koji postaje horor.
U filmu se takođe govori o tome kako se identifikujemo sa svojom Sjenom – onim mračnim dijelom nas koji obično krijemo.
Sjena, - su svi odbačeni ili potisnuti dijelove ličnosti.
To mogu biti negativne osobine poput ljutnje, ljubomore, sebičnosti, ali i neke pozitivne osobine kao što su kreativnost i vjera u sebe.
Jung je pisao da ono što ne možemo prihvatiti kod onih koje volimo, počinjemo proizvoditi u vlastitoj podsvijesti.
Tu dolazimo do pojmova Anima i Animus.
Jung je vjerovao da svaki muškarac u sebi nosi žensku stranu - Anima , a svaka žena mušku - Animus.
U ovom filmu, likovi bukvalno stvaraju fizička čudovišta iz svoje boli.
Glavna junakinja Ana, ne može da pronađe ideal u svom mužu, pa stvara sopstvenu verziju savršenog muškarca, dok njen muž Mark u drugoj ženi vidi samo projekciju svoje idealne nježne žene.
Ovo je tek početak našeg putovanja kroz filmsku psihu.
U idućem nastavku ću se osvrnuti na još dva filma koji na skroz drugi način prikazuju Jungove teorije.
