Prva situacijska komedija, koja je izašla 1951. godine i koja je prikazivana na CBS-u, bila je „I Love Lucy“. Ova serija je postala prava senzacija zbog inovacija koje je uvela, kao što su snimanje uživo pred publikom i snimanje iz različitih uglova. Popularnost je stekla odmah, a i danas se nalazi na listi serija kojima se publika rado vraća.

Godinama kasnije, lista voljenih sitcoma je postajala sve veća.

U nepredvidivom i turbulentnom svijetu u kojem živimo, sitcomi su nešto gdje pronalazimo predvidivost i sigurnost. Pokrenemo epizdu najdraže situacijske komedije i znamo da ćemo se nasmijati, da ćemo proći kroz avanturu s najdražim likovima, i najvažnije, znamo da,iako im se desi nešto loše, do kraja epizode će to riješiti i stvari će se vratiti u normalu u kratkom periodu trajanja epizode.

Sitcomi prate poznat obrazac: Isti likovi na istom mjestu uz humor i avanturu na kraju epizode budu na sigurnom. Epizode počinju s uvodnom scenom u kojoj se upoznajemo sa situacijom ili problemom za tu epizodu.
Kroz cijelu epizodu likovi situaciju ili problem rješavaju uz prisustvo humora, a sam konflikt se intenzivira tokom epizode. U svakoj epizodi postoji vrhunac radnje, u kojem se suočavaju sa najvažnijim trenutkom i odlukom. Upravo u tom trenutku dolazi i do rješenje samog konflikta, ponovo humorističnim pristupom ili radnja dobije dovoljno drame i neizvjesnosti kako bi se nastavila u idućoj epizodi. Na kraju dobijemo zadnju scenu koja nas još jednom nasmije i u njoj naše likove u svom uobičajenom okruženju.
Iako u svakom sitcomu postoje ozbiljnije ili tragičnije epizode, većina njih kroz seriju prati ovaj obrazac, kako bi i održali sam naziv situacijska komedija.
Kako je obrazac dovoljno jasan, sitcomi se moraju fokusirati na okruženja i likove koji djeluju dovoljno stvarno, sa kojima se možemo povezati i do kojih nam je stalo. Čak i kada su iskarikaturisani, moraju imati karakter koji će ili povećati sam humor serije ili će postati voljeni zbog svoje ličnosti, čak i kada su određene crte preuveličane.


Kratak sadržaj epizoda
Pored toga što možemo "isključiti mozak", opustiti se i nasmijati uz epizode ovih serija,također ne moramo izdvojiti mnogo vremena kako bi se družili sa likovima. Epizode situacijskih komedija traju najčešće od dvadeset minuta do pola sata, tako da ih uvijek možemo uvesti u svoju rutinu i uživati dok se opuštamo ili obavljamo nešto drugo.

Humor
Humor se javlja u svakodnevnim situacijama i problemima s kojima se likovi susreću, a fokus se stavlja upravo na komične aspekte svake situacije. Iako većina likova izgleda stvarno,određene karakterne crte su dovedene do karukaturisanja,što može povećati duhovitost cijele serije ukoliko je odrađeno s ukusom. Isti likovi imaju svoje fraze i šale koje se ponavljaju i publici postaju prepoznatljive,što nas još više povezuje s likovima i samom serijom. Sitcomi također često koriste brze replike i duhovite scenarije kako bi održali komediju živom.

Povezanost
Sitcomi nude duboku povezanost s likovima. Ako bolje pogledamo,većina glavnih likova situacijskih komedija ispoljava veoma toksično ponašanje.Međutim, ipak su nam dragi i rado pratimo njihove živote i navijamo za njih. Možda zato što svoje mane vidimo kroz njihove postupke i služe nam kao ogledalo, pa razumijemo odakle ti postupci dolaze, ili u njima prepoznajemo nama bliske osobe. Pored povezanosti s fiktivnim likovima, imamo priliku da se povežemo s drugim ljudima koji dijele našu ljubav prema seriji. Započeti razgovor na ovu temu sa nekim koga tek upoznajemo je odličan način za održavanje konverzacije.Od objava, edita i video eseja na kojima možemo vidjeti hiljade komentara ljudi koji dijele naše mišljenje o seriji, osjećamo se kao da pripadamo jednoj zajednici.( Možda podjednako kao vi mrze završetak How I Met Your Mother)

Nostalgija
Sitcomi bude nostalgiju, jer već više od 70 godina generacije odrastaju uz sitcome, i svaka ima neki uz koji se vraća u djetinjstvo ili mlađe dane, iako možda drugačije posmatra i likove i radnju.Međutim, postoji i druga prizma nostalgije koju ove serije probude u nama. Odjeća, muzika, dizajn i slang određenog perioda na trenutak i nas odvede unazad, a kako je sve prilično idealizovano, probudi nostalgiju za vremenom u kojem nismo ni bili rođeni.

Iako su sitcomi poznati da imaju neke od najneslavnijih završetaka, uvijek nam je teško rastaviti se od naših likova. Posebno u doba kada su se ove serije pratile uveliko preko TV ekrana, to je značilo da više nećemo izlaziti sa njima u najdraži bar ili kafić,nećemo prisustvovati novoj situaciji u uredu, i nećemo svjedočiti njihovim međusobnim trenucima. Oni nastavljaju svoj život koji mi više nećemo pratiti,što nam je podsjetnik da i mi nastvaljamo svoj kada se odmaknemo od ekrana, koji nas često neće maziti kao što mazi naše likove. Ili se možemo nadati da bar nekih dana hoće. Naši najdraži likovi su bivali osramoćeni, prolazili kroz prekide,ostajali bez posla i ponovo nastavljali dalje. Samom činjenicom što tako dugo posmatramo iste osobe na ekranu koje postanu naš bijeg i sigurno mjesto, dobijemo nadu da će stvari i za nas na kraju ispasti dobre i da bar neke trenutke svog života uz malo humora i optimizma možemo pretvoriti u vlastiti sitcom.