Nije teško zato što si slab. Boli jer vidiš više nego što većina želi priznati da postoji. Tvoj um ne pristaje na površnost, analizira, preispituje, vraća se na iste misli dok ne ogoli svaku njihovu nijansu. I to iscrpljuje.

Osjetljivo srce ne zna kako da bude ravnodušno. Ono pamti ton glasa, zadrhti na nepravdu, osjeti i ono što nije izgovoreno. Ljudi često misle da je to teret, ali zaboravljaju da je upravo tu skrivena rijetka sposobnost, da se istinski razumije.

Nemirna duša te ne ostavlja na miru. Gura te dalje, traži smisao tamo gdje drugi vide samo prolaznost. Ne dopušta ti da se zadovoljiš polovičnim odgovorima ni plitkim odnosima. I zato ponekad boli, jer ne pristaješ na manje nego što osjećaš da je istina.

A oči… oči koje primijete sve. One vide detalje koje drugi preskoče, promjene u raspoloženju, tišinu iza riječi. To je dar, ali i odgovornost, jer jednom kada vidiš, više ne možeš ne znati.

I na kraju, srce koje previše mari. U svijetu koji često bira ravnodušnost kao štit, tvoje srce bira da ostane otvoreno. To znači da će ponekad biti povrijeđeno, ali i da će voljeti iskreno, bez kalkulacija.

Takav život nije lak.

Ali je stvaran.

I, uprkos svemu, vrijedan.

P.S Tekst je napisan na osnovu dijela pjesme:

Život nije lak

kada imaš:

um koji previše razmišlja,

osjetljivo srce,

nemirnu dušu,

oči koje primijete sve,

i srce koje previše mari.

https://vildana.substack.com/p/zivot-nije-lak