Skoro će osmi mjesec, dvije trećine godine prođoše kao brzina svjetlosti.
U svoj toj životnoj zbrci nikako da kažem malo više i o osobama koje su tu.
Dovoljno da postoje, bez pretjeranih viđanja i bez prevelike komunikacije.
Ali kada se vidite i čujete, zaista Vam duša raste pored njih.

Vjerujem da je to slučaj i kod Vas.
Te osobe su Vam tu negdje i imate najljepše vrijeme sa njima, a nekada ih jednostavno i zaboravite.
Griju Vam dušu, osjetite njihovu podršku 24/7, a za savjet i pomoć su uvijek spremne.
Bez njih bi život tekao sporije, bez tog lijepog ritma koje one nose sa sobom.
I zato, ako ovo čitate zahvalite im se samo zato što postoje u Vašem životu.
Toliko Vam ulijevaju vjeru i tjeraju Vas da budete bolja verzija sebe.
A bez njih jednostavno i kad ide, ne ide.
Vjerujem da ih svi imamo, skrivene tamo u kutu a nekada i zaboravimo na njih jednostavno.