Prolazak kroz depresiju, prolazak kroz anksioznost, pritisci...
Nagomilalo se svega.
Strah, umor, bijeg, spontanost.

On je nekako uvijek bio tu, iako smo miljama udaljeni.
Njegova muzika je bila tu.
I vjerujte da nekako ne mogu zamisliti dan bez njega i njegove muzike.
Sve ono što sada prolazim, prošao je i on.

Njegova muzika je moja himna.
Zavolih španski zbog njega, zavolih Medellín zbog njega.
"Pero yo te lo dije".

Imao je izdaju najboljeg prijatelja baš kao i ja.
Suočavao se sa depresijom baš kao i ja.
Pogledi na svijet su nam isti.
Njegove pjesme su podsjetnik da će uvijek biti tu, njih ne može niko izbrisati.