Ako mislite da ste neovisni, samostalni, independent ili kako se već naziva to samoljublje modernog doba, onda ste očito u velikoj zabludi. Ako vam se još uvijek ne pali ona lampica u glavi, onda ste zapravo vi u tami. Govorim vam o rudaru, rudniku, jami… Možete se odseliti s 18 od roditelja, pokrenuti svoj biznis jako mladi, obogatiti se svakako, ali jednu stvar ne zaboravite: dok rudar ne iskopa iz Zemljinih njedara dragulje niti ćete se ogrijati, niti baterije na uređajima napuniti, u auto gorivo natočiti, hranu pripremiti. Da, možete se tješiti nekim alternativnim izvorima energije, ali da se ne lažemo, mi učahurene bebice modernog doba se plašimo ulja koje kvrca u tavi da nas ne opeče, a kamo li vatre za ogrjev.

Česta izjava koja se može čuti kada govorimo o težini rudarskog rada jeste ta gdje se ono što rudar zaradi naziva "hljebom sa sedam kora".
A znate li koliko slojeva treba zarezati da bi se izvršio carski rez? Sedam. Mukotrpna je ta sedmica u svakom kontekstu.

Da biste shvatili sam značaj bosanskohercegovačkih rudara, morate imati viziju o rudarima i rudnicima uopće. Sve ono što imamo u našim domovima ili izvan njih, u rukama, na rukama, neki aparatić u nama, iziskuje u određenom procentu neku rudu i njeno oplemenjivanje u procesu svog nastanka. A sada da se zapitamo otkud one. Iz Zemlje, najkraće rečeno. Od čega smo stvoreni? Od zemlje. Dakle, da zemljani opstane, mora se u Zemlju zaroviti.

Dok se rudnici u Bosni i Hercegovini gase, za Novu godinu sve šljašti samo ne znam do kada. Možda ćemo nekada u budućnosti i krv trampiti za koji vatić kada struja dosegne basnoslovne cifre. Namjerno kažem gase umjesto zatvaraju jer se gasi nešto što sija, a rudnici su upravo mjesta gdje naši vrijedni rudari ulaze i izlaze s lampicama na šljemovima ne znajući da li je ono „sretno“ posljednje što će čuti s nadzemnog nivoa. Zatvoriti se mogu samo ugašeni rudnici tako što se jame zatrpaju uzaludnim obećanjima koja su se davala rudarima umjesto plaća.

Podstrek za pisanje ovog teksta sam pronašla u jednom vrtiću. Maleni su ugostili rudare i izveli program specijalno skrojen za 21. decembar, Dan rudara. Tako maleni i simpatični svojim recitacijama su izmamili osmjehe i suze radosnice. Zapitam se ima li neko dijete koje sanja da postane rudar, ima li neki roditelj koji djetetu savjetuje da se kao rudar ostvari. Kakvi su to uslovi u kojima se radi da bi neko danas u svijetu obilja konformizma uopće razmatrao tu opciju?

Posebne povlastice su zavrijedili naši rudari u društvu. Realnost je ta da oni i za osnovna prava moraju izlaziti na ulice. I sami budu na tim protestima što je najžalosnije. A svi mi trebamo rudare, ono za šta se bore tiče se svih nas. Tekst će osvanuti na platformi u tmini ove noći 21. decembra. dok mi spavamo, a naši rudari vrijedno rade. Dragi rudari, sretno vama, a nama nema te sreće koja će pomoći ako vas iznevjerimo.
S velikim poštovanjem,
A.Z.