Smatrate li da je danas interes važniji od karaktera osobe?
Oko interesa se sve vrti, priznali mi to ili ne.
I pri tome, ne mislim na karakter u smislu izgleda.
Mislim na karakter u smislu, kakav je ko iznutra, njegove osobine, vrline i mane.
Zbog našeg položaja u društvu i okolini, dosta osoba nas "trpi" upravo zbog položaja ili neke koristi.
Uzet ćemo primjer političke zajednice.
Vi ste načelnik općine a oko Vas su prijatelji i kolege, što je sasvim logično.
Ako uzmemo u obzir sve prethodno rečeno, većina njih će se zaljubiti u Vašu poziciju načelnika.
Slabo ko će biti sa Vama zbog Vaše autentičnosti i karaktera.
Pa tako kada od Vas ne mogu imati više koristi, recimo smijenjeni ste, onda počinje kampanja otkrivanja Vaših tajni i svega onoga što ste radili ili niste.
Kao neko ko je prošao sličnu situaciju, samo u drugoj poziciji, smatram da donekle imam pravo pisati o ovim stvarima.
Ono što želim reći je, da niko se niko nije zaljubio (u žargonu) u mene zbog mojih karakteristika, nego zbog položaja i pozicije koja im je donosila korist.
Nama ljudima je u podsvijesti samo uspjeh i dobit, na koji način to mi biramo.
Onog momenta kada sam prestao biti pozicija, izgubio sam i prijatelje i kolege.
Dok sam bio pozicija, shvatio sam da je prolazno sve pa čak i ta pozicija.
Uviđao sam, iz takvog razmišljanja, mali milion znakova gdje drugi biraju poziciju umjesto karaktera.
Glume da su dobri a samo čekaju da iznesu sve Vaše tajne široj masi.
Nisu to ona viđanja jer ste prijatelji, već se 90% toga vrti zbog interesa.
Često nas ponese i ta pozicija pa ne uviđamo te stvari, gazeći sve pred sobom.
Idealno bi bilo kada bismo se zaljubili u karakter osobe.
Dugotrajno to nam postaje glavni alat za stvaranje zdravih odnosa.
Navedeni primjer načelnika, da se neko u Vas zaljubio (zaljubio je u žargonu) u karakter, pa čak i da ste smijenjeni, podrška prijatelja bi ostala ista.
Jer neko ko je tu zbog karaktera, zna tačno kakvi ste Vi, šta ste krivo uradili i šta ste dobro uradili ali bira da ostaje jer mu prija sa Vama.
Nekako najlakše nam je iznositi tajne o drugima kada njih više nema u našoj okolini.
I ne biramo samo mi, na desetine je primjera gdje se neko druži sa nama zbog interesa, a ne može podnijeti našu blizinu.
Pozicije su prolazne i tek kad prođu shvatimo da nismo bili voljeni, nego im je trebalo nešto.
Sa karakterom je drugačije, on je taj koji ostaje do kraja, i bez obzira kakvi smo, ako je neko privržen karakteru, onda bi trebao ostati do kraja.
