Odgovor je bio skoro jednoglasan. Stotine hiljada djevojaka radije bi izabrale medvjeda. Djevojke su obrazložile svoje odgovore, od seksualnog uznemiravanja do psihičkog i emocionalnog zlostavljanja. Ja se ipak u ovom tekstu želim fokusirati na dva komentara: "Ne bi me krivili da me medvjed napadne." i "Vjerovali bi mi kada bih im rekla da me je napao medvjed."

Dakle, stotine hiljada djevojaka bi radije izabrale medvjeda, opasnu životinju s kojom im je smrt skoro sigurna, a ne drugo ljudsko biće, jer im je u glavi ono što bi im oni uradili mnogo gore od smrti koja bi uslijedila napadom medvjeda.

Naravno, za neke muškarce na TikToku i Instagramu ovo je značilo da su ljute feministkinje opet tu da krenu s bitkom opće mržnje na muškarce i da su opet dobile "žutu minutu" da ih napadaju.

Na to su muškarci na društvenim mrežama, promašivši poentu cijele dileme, pokrenuli vlastiti trend: "Da li biste u pustinji radije bili sa ženom ili psom?"
Jer nekim ljudima su jednaki bili strah od zvocanja i nemilosrdnog maltretiranja.

Svakih nekoliko mjeseci desi se bar jedan slučaj femicida u našoj državi, gotovo po istom šablonu: žrtva prijavi svog nasilnika nadležnim organima, nadležni ne urade ništa po tom pitanju, ili je neko drugi prijavio nasilnika koji je na kraju prošao bez kazne. I svaki od tih slučajeva završava tragično – nasilnik usmrti svoju žrtvu. Nažalost, ni tu ne završava tragična priča jer sloboda govora i mogućnost ostavljanja komentara na društvenim mrežama znači da će zloba srca i apsolutna maloumnost nekih ljudi biti vidljiva svima. I to pokazuje najstrašniju stranu ovog problema.

Drage žene, ako kažete kako je zaslužila da bude ubijena ili silovana jer je nosila što je nosila, jer je bila "jezikara", jer je imala oči i na drugim muškarcima, to ne znači da ćete biti sigurne od iste sudbine. To ne znači da će vas muškarci izabrati jer ste vi tako dobre i čedne i nisu vas uništile zapadne vrijednosti. A i ne želite da vas takvi izaberu i prihvate.

Dragi muškarci, ne, nisu svi muškarci problem. Nisu svi iz iste generacije ili rase ili spola nikada. Ali šta radite kada ste u privilegovanoj poziciji i grupi?
Koliko god vam je brat, prijatelj, ili onaj koji se čini vrijednim, poštenim i pravim domaćinom, kad je prijetnja za nekog, onda je prijetnja, nasilnik ili ubica. Njegovih 10 sati rada dnevno ne briše modrice na rukama i licu njegove supruge. Strašni su i oni koji bi samo gledali i šutjeli dok neko drugi udara, maltretira i zlostavlja. Strašni su i oni koji bi samo skrenuli pogled kad ih pitate da nešto kažu ili urade, ali Bože moj, nije do njih, nisu oni to uradili. Medvjeda biramo i zbog takvih.

I evo još jedne tužne istine, neće biti dovoljno što ste živo biće, morate prvo biti nečija majka, sestra, kćerka da biste bili viđeni kao žrtva. Ubiše tuđe supruge, majke, sestre, kćerke, ubiše i svoje. Riješili bismo se mi jednog monstruma i deset, možda bismo ga i prepoznali i spriječili, možda bismo ih uplašili i ne bi imali priliku isprljati ruke krvlju. Ali gubimo više od onih koji bi mu sakrili nož, koji bi mu oprali ruke i bili besplatni advokati u komentarima.

Kad biste bili zarobljeni u šumi, s kim biste radije bili – medvjedom ili muškarcem? Ovo sam jedne večeri pitala za porodičnom večerom i mama i ja smo odmah znale odgovor, a onda sam pitala oca s kim bi radije da mama i ja budemo zarobljene u šumi. Uslijedila je tišina jer smo svi znali odgovor. Već smo mi u strašnoj šumi – nasilnici i oni koji ih pravdaju, nasilnici i odgovorni za zaštitu žrtava koji omogućuju da nasilnici nastave biti nasilni. Nemojte biti nijemi, gluhi i slijepi na ovo.