Sve nekud naopako.
Moram Vam otkriti nešto, kao što Joja kaže, nije bitno da li će neko vidjeti, bitno je da izbacim iz sebe.
Prije neki dan sam radio na sezoni u Mostaru.
Rad se odnosio na 4 posla u jednom iako sam se prijavio da radim jedan posao.
No, nebitno, volim raditi i nije mi bilo mrsko.
Ali kada je riječ o isplati, gazda je htio da mi naplati 30 maraka, ali da on uzme pola jer je eto kao bio sa mnom i obučavao me.
Naravno, nisam pristao na takvo nešto, pogotovo uz rečenicu "sine, ja te cijenim sada 30 maraka", gdje sam se zapitao - "jesam li ja bijelo roblje pa da se trguje sa mnom?".
Reakcije prijatelja su bile podijeljene, 80% njih me podržalo dok ostali, barem prema reakcijama su neutralni.
Tu sam shvatio i koliko sam kome bitan.
Polako sam ušao u tu fazu kada se ne iznenađujem ničemu i nemam problem da zauzmem stav za sebe.
A kao osobu koja mi je pokazala koliko vrijedim vidim svoju najbolju prijateljicu i sestru Džejlu, te Dalilu - osobu kojoj dugujem mnogo toga.
Jednostavno sam morao ovo podijeliti, pa nek ostane zapisano negdje.
A ako se pitate, zašto je slika takva kakva jeste - zato jer je sve postalo čudno pa i slika mora biti čudna.
