Fizičko i mentalno zdravlje novinara

Svaki dan im započinje isto, ali ipak drukčije. Alarm zvoni i već zna da ih čeka još jedan dan prepun vijesti, rokova i neizvjesnosti. Biti novinar u Bosni i Hercegovini, kao i cijeloj regiji koju sada zovu zapadnim Balkanom, znači stalno balansirati između personalne strasti i traganja za istinom i tereta koji nosi sam posao. Nije samo riječ o rokovima i jurnjavi za pričama i tekstovima. Tu posebno dolaze do izražaja prijetnje i politički pritisci osionih vlastodržaca, nesigurna - često privremena radna mjesta, situacije koje se mijenjaju iz dana u dan. Sve to dodatno otežava život svakom od onih koji pokušavaju biti glas javnosti. Naravno, ima i onih koji se samo prepuštaju kako ih voda nosi – ali takvi rijetko imaju budućnost.

Pro Educa istraživanje

Pro Educa je nedavno pokazala da svaki deseti novinar u BiH ima dijagnosticiran mentalni poremećaj. U Srbiji to izgleda još gore - svaki peti od medijskih radnika ima dijagnozu posttraumatskog sindroma. Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) Srbije ističe da čak 70% novinara osjeća psihičke posljedice tema kojima se bave i o kojima izvještavaju. Osim toga, više od polovine novinara kažu da se ne obraćaju za pomoć iako imaju tegobe. U BiH, posljednje istraživanje pokazuje da 40 posto novinara koristi lijekove za smirenje. Govoreći za nacional.hr, Romana Jerković, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i liječnica po struci, doktorica znanosti i sveučilišna profesorica upozorava da novinari obolijevaju od karcinoma, pri kraju radnog života imaju ozbiljnih problema sa srčanim oboljenjima, a mentalno zdravlje da ne treba ni spominjati...

Možda sve ovo zvuči šokantno, ali istina je i dublja – zdravlje novinara nije samo o dijagnozama. Uključuje umor, bolove u tijelu, nesanicu, napetost, pa i osjećaj usamljenosti koji novinari nose sa sobom kada se vraćaju kući nakon izvještaja o nasilju, ratovima, zločinima ili katastrofama.

Ponekad se osjeti težina svega što novinar vidi i doživi. Svaka priča ostavlja trag, a emocije se talože u svakom pojedincu. Mnogi posežu za cigaretama, nemali broj poseže za alkoholom ili drugim načinima da izdrže, da ublaže tjeskobu, strah, stres, depresiju. No, to je samo privremeno olakšanje – umor, glavobolje, bolovi u mišićima, probavni problemi, stres i napetost u vratu i leđima postaju dio svakodnevnog života.

Najteže je onima koji žive u manjim sredinama, gdje je plaća mala, posao nesiguran, a zahtjevi veliki. Svaki dan nosi pitanje: kako ostati profesionalan i informirati ljude, a pritom ne izgubiti sebe? I neki novinari na to pitanje odgovaraju tako da vlastito zdravlje ostave po strani, a neki se predaju...

Postoji nada

Stručnjaci stalno ističu koliko je važna podrška: psihološka pomoć, redoviti zdravstveni pregledi, edukacija o stresu i održavanje zdravih životnih navika. Ovo nisu samo prazne riječi – ovo su alati koji mogu spasiti živote i karijere mnogih. Jer novinar koji nije zdrav ne može donositi istinu onako kako ona zaslužuje biti ispričana. A povelik broj njih umire prerano. Eto, nedavno je u 63. godini preminuo i dugogodišnji novinar i bloger Slobodan Vasković. Nije li to prerano? Ne sumnjam da ima i onih koji se raduju njegovom odlasku.

Fizičko i mentalno zdravlje novinara? Koga to zanima? Sigurno ne zanima mnogo Dodika, Izetbegovića, Čovića i njima sličnima. Takve brine moć i kontrola, a ne ljudi koji riskiraju svoj život i razum kako bi istina došla do publike.

Zdrav novinar znači i zdraviju zajednicu. Iza svakog naslova, izvještaja i intervjua stoji čovjek ili žena sa svojim osjećajima, strahovima, ali isto tako i nadama. Prepoznati takvog čovjeka znači brinuti se za cijelu javnost, jer samo oni koji su uravnoteženi, zdravi i jaki mogu istinski biti glas istine.

Jeste li ih u stanju prepoznati?