"Jednim se naziva ono što je po sebi neprekidno... Nadalje, u drugom se smislu jednim naziva ono čije je gibanje jedno i nedjeljivo po vremenu. Tako su, primjerice, dijelovi obuće 'jedno' ako su tako sastavljeni da im je gibanje neprekidno i jedno."

Barem što se Aristotela tiče… 4 su načina na koji stvari mogu postati jedno. Jedna od njih je da njihovo jedinstvo čini ista materija (jedinstvo po broju), druga da postoje u istoj vrsti, treća je da su srodni samo po kategoriji / rodu (ne samo ljudi nego živa bića u najširem smislu), i prema njemu posljednja od 4 kategorije je odnos jedne stvari prema drugoj na sličan način.

Taj četvrti način je kao kad ja iskoristim analogiju buđenja uz sunce da opišem ljubav koju osjećam. Ali pošto pričamo o meni, taj izlazak sunca može biti bilo šta. Ali to je tema za neki drugi put ;).

Dakle, spomenom kategorije po rodu (ona definicija jedinstva u smislu širem od vrste - isti rod), možemo doći do neke problematike koja je pitanje naše svakodnevnice: Da li se danas ljudi mogu iskoristiti kao primjer jedinstva druge kategorije, odnosno jedinstva po vrsti? Da li smo više skup individua - jer je to što nam se guralo u zadnjem vijeku, ili smo ipak jedno?

Ako govorimo o jedinstvu po broju primjer koji bismo mogli navesti jeste neki statistički podatak. Broj ljudi koji žive u mom gradu Kaknju, primjerice. Mi smo u tom gradu jedno samo jer živimo tu, suštinski, ništa drugo nas više ne spaja. Možda bi nas spajalo u istoj školi u tom istom gradu? Tu već govorimo o jedinstvu po vrsti ili rodu.

No, čak i u tom primjeru može se postaviti pitanje koliko duboko sežu ti odnosi u vrstama. I koliko su oni zapravo samo iskorištavanje srodnih osobina da od nekog izvučemo korist. Ali i tu se postavlja pitanje zašto je to uopće važno? Tako funkcioniše i održava se svijet.

Eh, kad smo već kod svijeta… spajanjem tih različitih kategorija društva možemo doći do jedinstva po analogiji. To je već onaj veliki točak koji održava svijet u pokretu. Njega u našem kontekstu čine sve vrste, rodovi, zajedno. Od ljekara, učitelja… pa i nas softver inženjera koji se u slobodno vrijeme bave kritikom društva i slikanjem prirode .

Po prirodi tražimo zajedničku svrhu. Potreba za objašnjavanjem ovog će se izgubiti kad kažem da je Aristotel pisao o tome. I posvetio jednu cijelu knjigu metafizike. Pa zar nisam u pravu? Pa on je ipak pametniji od svih nas.

…a da li je?

Malo smo skrenuli s teme… ideja je bila neki koncept o tome kako ono što teži da nas učini boljima, i ‘mjehuri’ u kojima se povezujemo, odnosno vrste i rodovi u kojima ‘mislimo’ da se povezujemo na društvenim mrežama, nas samo u suštini udaljavaju.

Dobro, i šta sada s tim?

Pa eto. Uzmite i razmislite idući put kada pomislite da ste dio neke zajednice koja prati seriju koja je vama trenutno zanimljiva i tu provodite dane dok je dnevni boravak hladan i mama vas čeka da joj ispričate kako ste proveli dan - da li ste se time više povezali ili učinili sebe dijelom analogije, ili ipak ne?