Pojam svijesti se kolokvijalno koristi na razne načine, često u obliku obraćanja pažnje prema jednoj ili skupini tema, a također naglašavanja nivo obzirnosti prema nečemu. Tu dolazi do ispreplitanja pojmova svijesti i savjesti, to jeste društveno očekivanje da zbog svijesti o nečemu raste i savjest u toj domeni. Međutim, u interakciji i prosto postojanju okolo određenih profila ljudi, čovjek ne može a da se ne zapita da li postoje vrste svjesnosti koje čine nemogućim da se savjest o djelovanju upali, ili, da razina svijesti nužno ne iziskuje pojavu savjesti i ne čini je recipročnom sebi. Da li onda snažan altruizam, svojevoljno vjerovanje da dobro postoji i da svijet naposljetku ima smisla, dovodi do društveno i civilizacijski konstruktivnih ljudi?

Ovim izlaganjem stvari pokušavam pronaći pojmljiv odgovor na učestale pojave destruktivnog ponašanja i djelovanja kod ljudi u javnom prostoru, kao i u privatnim životima. Beskonačno mi je fascinantna pojava bacanja plastičnog otpada kroz prozor automobila, na ledinu ili šumarak pored puta. Ona prikazuje mračni ambis nesvijesti kod osobe koja je to uradila, a po broju otpadaka, nesvijest kod naroda koji to konstantno radi. Ne vidim apsolutno nijednu poveznicu koja se mogla desiti između zamisli i čina tog akta, koja je smislena, podložna opravdanju, nužna da se desi, osim možda obijesti. Iste one obijesti pod kojom prosječni vozač ulijeće u sporednu ulicu pod punim gasom, ili zbog koje lokalni dripac zadirkuje prolaznike na nasumičnoj bazi.

Ta objest, nesvijest ili huja je fenomen kojim bi se sociolozi, antropolozi, ali i ljudi odgovorni za javni red i mir dobro trebali posvetiti, jer u njenoj tami leži čovječja tendencija za neprofitnim ulaganjem u ponor. Ako od onoga što radiš svaki ili većinski rezultat može biti samo tragedija, nesreća i destruktivnost, onda u procesu računanja odluka tog mozga postoji ozbiljan propust, nešto slično anti-socijalnom poremećaju, ali sa aspekta izgradnje i održavanja društva. Anti-civilizacijski ili društveno destruktivni mentalni poremećaj. U svakom slučaju patologija koja razara strukturu jednog društva.

U isti ili sličan koš spadaju individue čije procjene imaju grandiozno nerazmjerne omjere korisnosti, obično uskogrudne i sebične, kao što često ima sloj vlastodržaca, gazdi i političara kojima nažalost kao elitnoj skupini čovječanstvo još nije dovoljno dobro dohakalo. Djelovanje koje u isti mah uvećava nečije ionako nedostižno bogatstvo i narušava ili uništava živote prosječnog građanina, je u najblažem slučaju nepravedno, ali ono mora nositi dublje konotacije sa sobom, neko uvrnuto uvjerenje o hijerarhiji kod ljudi ili mentalni poremećaj kroz čiju prizmu tolika destruktivnost može biti sprovedena u djelo.

U svakom slučaju, svijest nasumičnog deložiranja čikova po tlu, nepoštivanja struke u određivanju parametara, uglavljivanja na funkcije bez osvrtanja na odgovornost, bacanja tantruma u odraslim godinama, igranja sa ljudskim sudbinama, slušanja mantri koje pokliču šovinizam i barbarstvo, stvaranja prepreka na tuđem putu obeshrabrivanjem i spoticanjem, je retrogradna i njen obim zastupljenosti u današnjem svijetu je alarmantan pokazatelj kuda idemo. Prema mom zapažanju, na Zapadu nove generacije polako strmoglave tom stramputicom, a na našim prostorima su tu zaglavili oni prije nas.

Za kraj, pretpostavka o društvu bacača boca. Ako držimo istinitim da je za konstruktivne ljude zaslužna metafizika, vjera da je dobro kao apstraktni pojam isplativo, onda mislim da možemo reći da je ignorantnost ili manjak svijesti ustvari važniji parametar u određivanju koliko vjernika ima u jednom društvu, mnogo više nego njihovo otvoreno deklarisanje jednom od priznatih religija. Što će reći, društvo u kojem su rijeke i ulice zagađene, odgovor na dosadu omladine ulica i suicidalno trkanje autima, ljudi uskraćeni za dostojanstven život, iskazivanje drugačije misli dočekano sa krkanskim nasrtajima, teško da se može nazvati vjerničkim osim što se samo takvo prozvalo. Nesvijest sa kojom hoda određeni čovjek govori o njemu za njega, koga predstavlja i kome se klanja.