O snazi, hrabrosti i izdržljivosti žena koje, često tiho i bez priznanja, nose teret života, odgajaju nove generacije i uprkos svemu nastavljaju mijenjati svijet. Posveta majkama, kćerkama i bakama povodom 8. marta – podsjetnik na njihovu neprocjenjivu ulogu u borbi za humaniji i pravedniji svijet.
To je dan kada se treba sjetiti da su mnoge tišine bile hrabre, da su mnoge borbe bile nevidljive, i da su mnoge žene promijenile tok života bez ijedne statue na trgu.
Zato danas, kad nekome pružiš cvijet, učini t
edjeljno jutro, tiho i sneno, šapuće britko: Ne daj se, Ženo! Dok svijet cijeli na ramenu nosiš, odlučna, smjela, svemu prkosiš.
U tvojim rukama rasle su kuće, u tvojim očima rasla su nadanja. Niko te nikad pitao nije odakle snaga da preživiš stradanja.
Ulijevaš hrabrost u svoje sinove da lakše kroče svijetom što nije nježan. Kćeri ti učiš hodati uspravno, jer susret s gadom često je neizbježan.
Voliš i gubiš, počinješ ponovo — predaja? Ne znaš ni šta to znači. Predvodiš, osvajaš, donosiš promjene, sa tobom rastemo, postajemo jači.
Drage kćeri, majke i bake, u vremenu kad je smisao klet, preuzmite uzde za pobjedu ljudskosti — popravite muškom upropašten svijet.
