Simptomi uključuju znojenje, ubrzan rad srca, drugima se često čini da ste izgubljeni kao i osjećaj neobjašnjive praznine.

Nekako sam više i navikao da se nosim sa tim napadima, a i prestao sam ljude smarati sa kazivanjem o istim.
Radio sam malo istraživanje o pokretanju tih napada, barem kod mene.
Rezultati su potvrdili ono što sam i pretpostavljao a to je da anksiozne napade kod mene uzrokuju trigger words, o čemu sam ranije i pisao.
A dešava mi se čak i kada sam sa najboljim i najdražim ljudim okružen.

Sjedite sa rajom, pričate i smijete se.
Odjednom postanete tiši, povučeniji sa brzim otkucajima srca te situacijom gdje Vas zovu deset puta a Vi djelujete izgubljeno.
Što je najgore, napadi ne biraju ni mjesto ni vrijeme te se dešavaju na random način.

Napomenut ću da se napadi razlikuju od osobe do osobe, a ono što sam primjetio kod sebe je da postanem preosjetljiv na svaku sitnicu.
Krivi pogled, nasumična riječ dovode do brzog kucanja srca, povlačenja u sebe, šutnje i želje da se katapultiram na drugu planetu.
Dan može biti najbolji, mogu biti okružen najdražim ljudima ali u momentu napada počnem i overthinkovati te dobijam želju za bježanjem od svega.
A uslijed overthinkovanja, to sve završi na mnogo goroj situaciji nego što je bila.

Vremenom sam naučio osmijehom i odgovorima "dobro sam" da zamaskiram "umiranje u sebi" koje osjećam zbog anksioznosti te anksioznih napada.
Mnogi smatraju da su ovi napadi bezazleni, no stvarnost je drugačija.
Kod nekih izazivaju i želju za samoubistvom, izolacijom...
Budite spremni i da prijatelji misle da ste pukli ili poludili.