Ovo opasno, infektivno oboljenje, uzrokovano bakterijom Yersinia pestis, prvi put se pojavljuje 1346 godine. Samo ime potiče od riječi bubon, što je naziv za otečenu žlijezdu.

Simptomi bi u početku bili nalik gripi, sa glavoboljom, povraćanjem i groznicom. Kada bi se javili specifični simptomi poput otečenih žlijezda ispod pazuha, prepona ili na vratu, tada bi vjerovatno već bilo kasno, obzirom da ovo oboljenje rezultira letalnim ishodom u roku od 2-7 dana od zaraze.

Izvor infekcije su inficirane buhe koje se nalaze na malim životinjama, poput pacova. Osim ljudi, epidemijom su bile zahvaćene i ovce, što je dovelo do manjka vune.

Srednjovjekovni papa Grgur IX je smatrao da su mačke inkarnacija sotone, što je dovelo do masovnog istrijebljenja mačaka. Samim tim, broj inficiraih pacova je rastao, dovodeći do bujanja ove smrtonosne epidemije.

Crna smrt je oduzela život preko 50 miliona ljudi, gdje je prosječni životni vijek iznosio 17.33 godina. Prestrašno, zar ne? Epidemija se javljala u svakoj narednoj generaciji, sve do 1700-tih godina.

Kuga se koristila i kao biološko oružje tokom WWII, prilikom kojeg je Japan bombardovao Kinu inficiranim buhama, uzrokujući ponovno izbijanje epidemije. Postoje tvrdnje i da izraz "nazdravlje" datira iz doba Crne smrti, jer ukoliko bi kihnuli, vjerovatno nećete poživjeti zadugo.

Bubonska kuga se još uvijek javlja u cijelom svijetu i u SAD-u, sa slučajevima u Africi, Aziji, Južnoj Americi i zapadnim područjima Sjeverne Amerike. U SAD se u prosjeku godišnje pojavi oko sedam slučajeva kuge.

Ipak, zahvaljujući napretku medicine, možemo djelimično reći da ova epidemija pripada historiji.