Sigurno ste nekada čuli ili ste sami izjavili za nekoga "on je inteligentniji " ili "ona je inteligentna, položit će sve"..međutim, postavlja se pitanje koliko su ustvari testovi inteligencije validni. Jedan od prvih ograničenja kod ovih testova je upravo to što se njegova provjera bazira na logičko-matematičkom djelu, a svaka osoba je spretnija u određenom polju, odnosno kako bi svoje znanje usavršila njen glavni fokus je na edukaciji koju je odabrala bila to filozofija, sociologija, historija...i slično. Osoba koja uradi ovaj test i osvoji mali postotak ne znači da nije inteligenta, jednostavno fokus te osobe je vjerovatno stavljen na drugo polje istraživanja i svoje znanje ima u drugom polju, što se isto može desiti i za osobu koja dobije veći postotak na testu, daj postotak ne garantuje i ne označava apsolutnu spretnost u svim poljima i upravo zbog toga ne možemo reći da mjerimo nečiju inteligenciju kroz test koji se odnosi samo na određeno polje.

Da li koeficijent inteligencije može garantirati uspjeh u školi?

Ovdje možemo kroz jednostavan logički primjer dati odgovor. Ako osoba ima sposobnost lakšeg riješavanja zadataka, bržeg pamćenja, međutim, pasivnosti u obavljanju zadataka i učenja te osobe je prisutan, odnosno ne želi da se potrudi, postoji velika šansa da osoba sa rezultatima niže inteligencije koja se potrudila da savladala gradivo i pripremila se dobije bolji rezultat na ispitima nego prva osoba. Zaključak je da ako o nečemu ne brinemo, neće moći da se razvija, odnosno uz znanje dolazi i trud, što znači da nečiji koeficijent inteligencije koji je visok, ne znači nužno da će imati bolji uspjeh od drugih.