Kada nam neko spomene tradiciju, svi odmah pomislimo na život na selu, čuveno ašikovanje, narodnu nošnju, rukotvorine... Budite iskreni, kada ste posljednji put čuli ili naučili nešto novo o tradiciji svoje zemlje ? Vjerovatno još u osnovnoj školi, a možda Vas ova tema toliko nije ni zanimala. Na sreću, nikada nije kasno, zato pročitajte ovaj tekst do kraja i proširite svoje znanje o ovoj jako zanimljivoj i bitnoj temi.

• Sevdalinka- bosanska pjesma koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Iako je nastala jako davno, sevdalinka je i danas veoma slušana i cijenjena. Ovo je tradicionalna pjesma koja najčešće govori o ljubavi, ali nije rijetkost da se bavi i nekom drugom tematikom. Sevdalinka je omiljena među ljudima baš zbog toga što se bavi jako relevantnim temama i jer su ljudska osjećanja u centru pažnje. Vjeruje se da je sevdalinka prvenstveno nastala u selima, ali da je nakon što je " stigla " u grad postala još popularnija. Sevdalinka može na pojedinca djelovati katarzično pa nije rijetkost da osoba lije suze dok sluša ovu vrstu muzike. Dakle, sevdalinka pomaže da osjetite duhovno i emotivno iscjeljenje, da toliko je moćna bosanska pjesma!

• Bosanski ručak i čuvena sinija

Svaka stara bosanska kuća je jednostavno morala imati čuvenu siniju. Sinija je često ručno izrađen, drveni sto oko kojeg se porodica okupi za vrijeme obroka. Domaćice su siniju koristile i tokom pripreme hrane. Sinija se uvijek nalazila na sredini sobe, a nije rijetkost da se poslije obroka sinija skloni u drugi kraj sobe kako nikome ne bi smetala. Ovaj maleni, drveni sto je oduvijek bio simbol dobrog domaćinstva, a moguće ga je i danas vidjeti u kućama nekih nena i djedova koji su vjerni čuvari tradicije.

• Ukras svake kuće- bosanski ćilim

Svaki kutak sobe je krasio famozni bosanski ćilim. Bosanski ćilim je često pravljen od vune, a poseban utisak ostavlja zbog raznih ukrasa na sebi kao što su trokut, specifične linije, crteži biljaka... Kako bi se ćilim što ljepše i uspješnije izradio, vuna se prvenstveno oboji, a zatim se formiraju niti za izradu ćilima. Ovo je jako dug i naporan proces, ali itekako vrijedi jer osim što je ukras za kuću, bosanski ćilim je i simbol ljubavi prema domovini i tradiciji.

• Čuveno ašikovanje

Naravno, svi smo čuli za ašikovanje i nema sumnje da je ovo jedan od najljepših običaja vezanih za narod Bosne i Hercegovine. Nekada davno, djevojke nisu smjele same izlaziti iz kuće. Ukoliko bi negdje išle, to je vrlo često bilo u pratnji majke ili neoženjenog brata. Zbog toga, mladići i djevojke nisu imali priliku da razgovaraju ili da se često viđaju. Međutim, kada nešto silno želite, onda nađete način bez obzira na okolnosti. Mladići su djevojkama najčešće dolazili kasno navečer pod prozor i tiho ih dozivali ili im davali znakove da su tu. Djevojke su se iskradale i bile jako oprezne kako ih roditelji ne bi primijetili. Ašikovanje nije trajalo dugo, posebno ukoliko i mladić i djevojka gaje obostrane simpatije. Mladić je prvo morao saopštiti svojim roditeljima da mu se određena djevojka sviđa, a zatim bi sa njima išao da traži njenu ruku. Ukoliko djevojka i njeni roditelji pristanu, onda se mladić i djevojka vjenčaju te se napravi veselje, danas poznatije kao svadba.

• Bosanska kahva

Nijedno druženje nije moglo proći bez tradicionalne kahve. Kahva se servirala na bakrenoj tacni na kojoj su se nalazili još i džezva, posuda za šećer i naravno fildžani. Na tacni bi se vrlo često nalazili lokumi ili kolači poput baklave ili kadaifa. Kahva se najčešće pripremala u ibriku u kom se voda zagrijavala. Kahva prethodno samljevena u mlinu se naspe u džezvu te se zalije proključalom vodom. Naravno, bitno je spomenuti razne nazive za kahvu kao što su razgovoruša, dočekuša i sikteruša. Ovi izrazi se i danas često koriste što je znak da je kahva duboko utemeljena u bosanskohercegovačku tradiciju.

Jako je bitno prisjetiti se bogatstva kulture i tradicije naše zemlje jer koliko god da mi danas živimo urbanim i modernim životima, nekada davno naši preci su živjeli u skladu sa tradicijom i njenim "pravilima" pa je taj način života dio nas i dio našeg identiteta čak i ako toga nismo toliko svjesni. Istraživati bosanskohercegovačku tradiciju je uvijek zanimljivo te ako odlučite da malo više učite o njoj, uvijek ćete naići na nešto novo i fascinirajuće. Naša zemlja predstavlja neiscrpan izvor tradicije i historijskih činjenica te je ona mnogo više od viceva i ćevapa koji su već godinama prva asocijacija na nju.