Mike je bio pijetao koji je imao život obične domaće životinje na farmi Lloyda Olsona, ali ne i krajnju sudbinu.
10.septembra 1945.godine, ono što je trebalo biti večera za Olsona, pretvorilo se u pravo čudo. Naime, kada je krenuo da zakolje Majka, slučajno mu je presjekao samo dio glave i tako ostavio osnovne funkcije nerava i krvnih žila zbog kojih je Mike preživio.

S naučnog aspekta, Mike je ostao živ jer je većina moždanog stabla ostala netaknuta, čime su osnovne funkcije bile pod kontrolom. Pored toga, neki od živaca i krvnih žila nisu bili u potpunosti presječeni.
Mike je zbog ovoga mogao da jede i pije, pa čak i raste.

Nakon nekog vremena, Olson je odlučio da iskoristi neobičnu situaciju s Majkom i prikaže ga javnosti. Majk je postao prava senzacija i atrakcija na festivalima, sajmovima, pa čak i cirkusima širom Amerike.

Olsen je od ove situacije zaradio malo bogatstvo, jer su svi željeli vidjeti pijetla bez glave.

Mike je bez glave živio 18 mjeseci i umro je u martu 1947.godine. Uzrok smrti bila je aspiracija hrane, jer nije imao glavu koja bi mu pomogla da se pravilno hrani. Njegovi ostaci su izloženi u muzeju u Fruiti, Coloradu.

Majkova priča pokreće rasprave u polju biologije, medicine, ali i etike i osnovne ljudskosti. Olson je deformisanog Majka, koji je tada vidno imao lošiji kvalitet života, vidio kao bizaran način da ostvari prihod. U kavezima je bio eksploatisan i izvor zabave za druge ljude. Gdje se javlja granica između zabave i eksploatacije životinja? Da li zbog komercijalne koristi i zabave ikada može biti etički prihvatljivo držati životinju u takvom stanju? Iako mislimo da smo sada, godinama kasnije, osvješteniji i imamo više empatije prema životinjama, industrije koje svoje eksperimente vrše nad životinjama, zoološki vrtovi, te neodgovorni vlasnici kućnih ljubimaca ili domaćih životinja nam ipak pokazuju da smo, iako napredovali, još uvijek daleko od pronalaska pravog odgovora na ovo pitanje i stvarnog rješenja problema.