Najvjerniji čovjekov prijatelj – njegovo veličanstvo pas – pored toga što ga krasi tako pozitivan atribut – sposoban je, između ostalog, da osjeti kakav je ko: tačnije, kakvu auru odašilje. Jednom riječju, da li je dobar ili loš čovjek. Da li je “sve u redu” ili “nešto smrdi”. Tako barem nauka kaže.

Crnogorska javnost ovih dana se zanosi dirljivim snimkom Dritana Abazovića koji (doduše, ne zna se da li žurno i nervozno, ili pak zamišljeno i začuđeno; ne da se protumačiti) mazi nečijeg psa, dok ovaj vidno uživa…
I dok se narod tako zanosi više fenomenom i ljudskom veličinom Dritana Abazovića nego samim psom (jer kult vođe nam je preduboko usađen), mnogima još ne pada na pamet koliko zapravo duboko i dalekosežno značenje nosi predmetna scena…

Trebalo bi, dakle, u našoj lijepoj WB šestici (kako to hladno i neutralno zvuči umjesto „Jugoslaviji“! Mada, i sa takvim nazivom izgleda da smo prijetnja, a možda je to najpogodnije jer smo u položaju protektorata – ko će ga znati!) - trebalo bi, da se svi oni što caruju najvišim pozicijama, poredaju u kolonu, pa onda, jedan po jedan, da se podvrgnu tretmanu psećeg njuškanja, bez izuzetka… Sreća je što taj tretman ne mora da bude toliko dugotrajan, neprijatan i blizak, jer psi imaju svoje mehanizme za verifikaciju već i na pristojnoj daljini, pa počnu da reže, laju, pa čak i ujedaju odmah… Uglavnom, baš je veliko pitanje ko bi od političara na Balkanu taj test položio sa desetkom. Mnogi (veoma mnogi) se ne bi lijepo proveli!

Recimo, samo primjera radi: od 33 ministarstva koliko ih Crna Gora trenutno ima (i 33 hiljade ljudi koji tu rade), ostalo bi možda čitavih 5 ministarstava, sa onih 5 ministara što trenutno strijepe da im seks skandali ne dospiju u javnost. E baš toliko, samo na čelu sa ministrima malo poštenijih svjetonazora.

Kad bolje pogledamo i priznamo sebi da su nam na sceni već decenijama iste face – od kojih su najveća većina osvjedočeni ratni huškači i zločinci, te nalogodavci i počinioci lakših i težih krivičnih djela i zloupotreba službenog položaja – složićemo se da tu ima poprilično posla za pse tragače. Njihova uloga je zaista nezamjenjiva, jer nepogrešivo znaju ko kuda vodi. Tu ne bi bilo izbornih i kadrovskih grešaka, niti namještanja, otimačine glasova…

Dritan bi, dakle, prema psećem njuhu, morao da vodi našu državu, i mogao bi da samo sa ovim snimkom smatra svoju predizbornu kampanju za 2027. godinu odrađenom. Još samo da dopusti psima da izaberu ljude uz njega. Pa da onda svi prate naš primjer i da opet budemo lideri u regionu.
Jedini problem u tom psećem ustrojstvu bilo bi pitanje pravde za pse. Ko bi stao uz njih u njihovoj spasilačkoj misiji, a ko bi im podmuklo i izdajnički zabio nož u leđa – ostalo bi da se vidi. Tek tu bi došli do izražaja istinski borci za prava životinja.