Proljeće podsjeća čovjeka da je sreća često skrivena u najjednostavnijim stvarima: u mirisu u zraku, bojama cvijeća, zelenilu drveća i trenutku kad se zastane, pogleda oko sebe i shvati — život je baš lijep, ovdje i sada.
Proljeće u Queenslandu
Proljeće ovdje ima posebnu čaroliju. Sunce sja snažno, a nebo je toliko plavo da izgleda kao da ga je netko tek obojio novom svijetlo-plavom bojom. Zrak je topao, ali blag, i nosi miris procvjetalog drveća i svježe pokošene trave. U mirnoj ulici, ispred uredne zgrade s balkonima punim cvijeća, parkiran je bijeli automobil — kao da čeka svog vlasnika koji je svratio na kavu ili možda otišao u obližnji park u kratku šetnju. Sve odiše mirom. Čuje se tek povremeni cvrkut ptica i šum lišća koje se lagano njiše na proljetnom povjetarcu. Na engleskom taj vjetrić zovu “spring breeze”.
U tom prizoru ima nečeg smirujućeg, maltene meditativnog. Prolaznici se osmjehuju jedni drugima, psi veselo mašu repom dok sa gazdom šetaju uz ulicu, a djeca se smiju u daljini. Zgrada, obasjana suncem, izgleda kao da je sagrađena baš da upije svu tu toplinu i prenese je na svakoga tko pokraj nje prođe. Nema žurbe, nema gradske vreve — samo osjećaj lakoće, smirenosti i zahvalnosti. Proljeće podsjeća čovjeka da je sreća često skrivena u najjednostavnijim stvarima: u mirisu u zraku, bojama cvijeća, zelenilu drveća i trenutku kad se zastane, pogleda oko sebe i shvati — život je baš lijep, ovdje i sada.
