Prvo, da obnovimo gradivo.
Naš jezik spada u slavenske jezike, zajedno s hrvatskim, češkim, poljskim, ruskim i drugima.
S druge strane, jezici poput italijanskog, francuskog i španskog (romanski jezici) su nastali iz starog latinskog jezika.

Ove dvije grupe imaju nekoliko velikih razlika:

• Padeži: Slavenski jezici uglavnom imaju dosta komplikovane padeže, dok ih romanski nemaju, nego umjesto njih koriste prijedloge.
• Članovi: U španskom ili francuskom ispred svake riječi morate staviti član el, la, un, le, dok u našim jezicima to uopšte ne postoji.
• Pismo: Romanski jezici pišu se samo latinicom i zvuče jako melodično. Slavenski jezici koriste i latinicu i ćirilicu te imaju puno teških, šuškavih glasova kao što su č, ž, š, ć.

Što im je svima zajedničko? Šatrovački!

E sada dolazimo do bitne zajedničke stvari. Iako su im gramatike potpuno različite, i Slaveni i Romani su na ulici izmislili istu foru – šatrovački govor.
Uz to, on ima samo jedno pravilo: uzmeš riječ, prerežeš je na pola, baciš prvi dio na kraj, a zadnji dio staviš na početak. Voilà

Naš domaći šatrovački nastao je davno, još početkom 20. vijeka i to u zatvorima.
Zatvorenici su morali smisliti način kako pričati pred stražarima a da ih ovi ne razumiju.
Iz zatvora se ovaj govor preselio na ulice velikih gradova poput Sarajeva, Beograda i Zagreba. Danas ga svi znamo kroz muziku i svakodnevne fore:
• Brate postane Tebra
• Pivo postane Vopi
• Nema postane Mane

Sama riječ "šatrovački" dolazi od romske riječi šatra (šator).
Naš sleng je također posudio puno dobrih riječi iz romskog jezika, pa tako danas svi koristimo riječ lova za novac.

Francuski "Verlan": Kako to rade u Parizu

Ako ste mislili da su Francuzi previše fini za ulične fore, prevarili ste se.
Oni imaju svoj šatrovački koji zovu verlan. Naziv je nastao od njihove riječi l'envers što znači obrnuto!
Verlan je nastao u siromašnim predgrađima Pariza među mladim imigrantima.
Danas je toliko popularan da ga u Francuskoj koriste gotovo svi, od repera do poslovnih ljudi.

Kako to rade?
Francuzi su hirurzi – presjeku riječ napola, zamijene mjesta, a onda "bace" višak slova da zvuči bolje.

• Riječ za ženu (femme) na ulici kažu Meuf (izgovara se mef).
• Riječ za ludo (fou) kažu Ouf (izgovara se uf), i to koriste kad je nešto jako cool.
• Riječ za policajca (flic) na ulici glasi Keuf (izgovara se kef).

Španski "Vesre": Sleng nastao kroz Tango

Španska verzija šatrovačkog je vesre (što je opet obrnuta riječ od revés – naopako). Ovaj govor nije nastao u Španiji, već na ulicama Buenos Airesa u Argentini.
Smislili su ga sitni lopovi i lučki radnici krajem 19. vijeka.
Ovaj ulični kod postao je slavan zahvaljujući tangu. Tekstovi starih tango pjesama bili su puni uličnih fora, pa je uskoro cijela država počela pričati naopako.

Kako to rade?
Dok Francuzi sijeku riječ na pola, Španci su malo nježniji.
Oni samo zarotiraju slogove da dobiju tajnu šifru koja zvuči kao potpuno novi jezik.
Ako im obrnuta riječ zvuči ružno ili teško za izgovoriti, oni promijene ili dodaju neko slovo da bi riječ bolje klizila niz jezik

• Kava (café) u Argentini se na ulici zove Feca.
• Prijatelj (amigo) postaje Gomía (njihova verzija naše riječi tebra).
• Žena (mujer) postaje Jermu.

Na kraju, šatrovački nam pokazuje da bez obzira na to koji jezik pričamo i koliko nam je gramatika teška, svi imamo istu potrebu – malo se zabaviti, poigrati riječima i stvoriti svoj tajni ulični krug.