Tetovaže: što nam zapravo govore o ljudima?

Tetovaže su danas prisutne svuda. Pogledaj samo plažu ljeti i čini se da više ljudi ima tetovaže nego što ih nema. Uvijek su me na neki nacin fascinirale, ali i pomalo zbunjivale. U vrijeme mojega djetinjstva i mladosti, njih su na svom tijelu uglavnom imali oni koji su prethodno bili u JNA ili u zatvoru. Ja osobno? Nemam ništa protiv onih koji se tetoviraju, ali mi to jednostavno ne leži. Nekako mi izgleda kao da tetovaže nose oni koji nisu baš sasvim zadovoljni sami sobom i onim što im je priroda dala. Nešto slično kao žene koje svaka četiri tjedna mijenjaju boju kose – jer uvijek kao da traže neku novu verziju sebe. Nekako imam osjećaj da ljudi koji se tetoviraju pokušavaju nadomjestiti nešto što im nedostaje u samopouzdanju. Ne kažem da je to loše, samo je moj dojam.

Povijest tetoviranja – prije Instagrama

Tetoviranje nije neka moderna pojava. Ljudi su to radili tisućama godina, i to s pravim razlogom, a ne samo da se “sviđa na Instagramu”. Od Polinezije i Japana, pa do afričkih plemena – tetovaže su bile znak statusa, hrabrosti, pripadnosti grupi ili neke vrste rituala. Tako da, iako mi možda nije jasno zašto netko danas ima crnog tigra preko cijele ruke, povijesno gledano tetovaže su imale ozbiljnu težinu i značenje.

Moj susret s tetovažama u ringu

Moram vam reći jednu stvar koja mi je ostala u sjećanju. Bio sam u Australiji na nekom internacionalnom kickboxing natjecanju. Dok sam stajao u ringu, spreman za borbu, spiker koji je najavljivao borce pogledao me od glave do pete (bio sam gol do pojasa) i pred svima izgovorio: “Zar je moguće da ovdje ima i onih koji nemaju nikakvih tetovaža?” Nisam znao da li se smijati ili umrijeti od blama. Da nisam čuo sopstvenim ušima, ne bih vjerovao. Kao da je danas čudno biti – običan. I baš taj trenutak mi je pokazao koliko društvo danas percipira tetovaže kao “normalne”, a njihov izostanak – maltene kao da si stigao iz neke “vremenske kapsule”.

Zašto ljudi tetoviraju tijelo?

Tetovaža može značiti sve i ništa. Za neke je to umjetnički izraz, za druge način da pokažu životnu priču ili pripadnost grupi. Psihološki, može pomoći da se osoba osjeća moćno i samopouzdano. Ali iskreno, nekad mi se čini da ljudi tetovažom pokušavaju sakriti ono što im uistinu nedostaje – samopouzdanje, mir sa sobom, tko zna.

“Čisto” tijelo – možda ja nisam normalan

Osobno, više volim tijelo bez tetovaža. (Pogotovo kad je žensko.) Nije to kritika, samo javno objavljivanje mog ukusa. Tetovaže mogu biti lijepe, ali meni one često govore više o unutarnjoj borbi nego o umjetnosti. Ali to je sasvim u redu. Na kraju krajeva, ljepota je subjektivna. Nekom je tijelo platno za crteže, a netko, poput mene, voli prirodnu kožu bez umjetnih dodataka. I jedno i drugo je okay. Samo, svaki put kad vidim lika prekrivenog tetovažama, nasmijem se u sebi i sjetim onog komentara spikera iz ringa: izgleda da sam sam sebi pravi “egzotični primjerak” – borac bez tetovaže.

Zaključak: tetovaže su složene

Da, tetovaže su više od crteža na koži – kombinacija su kulture, umjetnosti, psihologije i društva. Za neke ljude, one su izraz identiteta i njihove životne priče; za druge, možda način da se osjećaju bolje sa sobom. Neka bude svima po njihovoj želji. Ja ipak ostajem "clean".