U ranoj fazi odrastanja djeca uče osnove ponašanja koji krajnje rezultiraju afirmiranjem njihovih ideja, želja i potreba. Dolazimo do pitanja koliko medijskih sadržaj kao sto je reklama, crtani i slično se održava na njih.
Uzet ćemo jednostavni primjer gledanja reklame koja sadrži raznolikost boja, ritmično upečatljivu muziku i dijete koje se igra s novom igračkom.
Drugi primjer možemo uzeti kroz crtani gdje imamo dijete koje ima karakteristike superheroja ili princeze, konzument, odnosno, dijete koje gleda će izraziti želju da ima istu haljinu ili odijelo kako bi se osjećalo upravo kao lik iz crtanog koji mu je serviran.
Kada gledamo iz prve tačke gledišta ovaj sadržaj može čak i da bude koristan jer dijete ući vrline vrijednog dječaka ili male princeze, međutim dolazimo do druge strane ovog medijskog sadržaja.
Reklame koje se puštaju mogu napraviti djeci osjećaj da su “zaostali” da nisu dovoljno dobri kao ostala djeca jer nemaju određenu igračku koja je predstavljena tako da je svi imaju osim tog dijeta, čega dijete nije svjesno da se dešava jednostavni proces iz sociologije gdje pojedinac misli da je samo on u toj situaciji, dok se u jednom momentu reklama
emitira na hiljade mjesta i većina djece dobije isto mišljenje, ovdje nastupa kolektivni utjecaj na djecu kroz jednu reklamu.
Također, postoji opasnost da se djeca susretnu s nasilnim sadržajem prikazanom na ekranu, kao odrasla osoba, već svjesna da je to samo scena iz filma koji je vođen određenim žanrom neće imati posebno veliki utjecaj, nije isključen, ali je postotak znatno manji, dok dijete oponaša pokrete i vokabular, sto kasnije dovodi do problematičnog ponašanja dijeta u školi, na igralištu, u vrtiću i slično..
Nastoji se istaći važnost promatranja koji sadržaj je dostupan djeci i kakav utjecaj može imati na njih.
Kao i većina stvari, možemo imati pozitivne i negativne efekte medijskog sadržaja na djecu.
