Gradonačelnik Mostara Mario Kordić javno je reagovao na predsjednika Gradskog vijeća Đani Rahimić koji je nosio obilježja londonskog kluba Crystal Palace u vrijeme evropske utakmice mostarskog HŠK Zrinjski Mostar. Takav potez ocijenjen je neprimjerenim jer se tumačio kao nedostatak podrške klubu koji dio javnosti doživljava kao važan simbol grada pa tako i sam Kordić.


S' druge strane, nije zabilježena Kordićeva javna reakcija na koncerte Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu. A upravo taj događaj je izazvao političke rasprave i podijeljene reakcije u javnosti.


Razlika između ta dva " slučaja " može se vidjeti kroz simbole koji oni šalju.

Reagovati na pitanje sportskog rivalstva je sigurno za Kordića. Takvom izjavom nailazi na odobravanje vlastite " baze " i ne otvara ozbiljan politički sukob. Dok s' druge strane, komentarisanje Thompsona znači ulazak u ideološki prostor gdje svaka riječ može izazvati negativne reakcije dijela njegovih birača ili političkih partnera.

Recimo, Kabiri koji je u dobrim odnosima sa Kordićem imao je snage komentarisati tako nešto. Upravo jer nema svoju bazu birača u ovoj državi.

U Mostaru je sada jasno Kordić reaguje na teme koje donose politički kapital, a izbjegava one koje mogu otvoriti podjele bez jasne koristi. Zato razlika u simbolima ne mora govoriti o važnosti događaja, nego o procjeni gdje je politički teren stabilan, a gdje klizav i kakvu poruku šalju.

U ovom smislu, slučaj sa šalom i koncertom pokazuje kako politički simboli često dolaze indirektno — kroz ono na šta se reaguje, ali i kroz ono što se prešuti. Postoji ona jedna stara izreka koja između ostalog kaže da onaj ko prešuti kao da je odborio.

Upravo zbog toga javne reakcije i simboli političara ponekad više otkrivaju kroz prioritete nego kroz same riječi. Ono što se izabere da bude važno postaje politička poruka sama po sebi, a ono što ostane bez komentara često govori jednako kao da se odborilo.