Priča o rekonstrukciji Fejićeve ulica traje duže nego što je iko očekivao. Ono što je početkom prošle decenije predstavljeno kao projekat urbane revitalizacije, danas je za mnoge građane simbol sporosti, prekida i pukih obećanja u izbornim kampanjama.

Prvi tragovi ovog projekta pojavljuju se još oko 2012. i 2013. godine, kada su gradske vlasti najavljivale uređenje jedne od najvažnijih pješačkih zona u Mostaru. Tada su izrađena idejna rješenja i predstavljeni planovi koji su obećavali modernizaciju infrastrukture, novo popločavanje i unapređenje ukupnog izgleda stare gradske jezgre.
Međutim, iako je projekat tada dobio svoj okvir, konkretni radovi nisu započeli odmah.

Na realizaciju se čekalo do 2016. godine, kada su konačno započeli prvi radovi. U tom trenutku javnosti je poručeno da će rekonstrukcija trajati svega nekoliko mjeseci. Takve najave ubrzo su se pokazale nerealnim. Umjesto brzog završetka, uslijedili su prekidi, nove faze i dodatni zahvati koji su produžili rokove.

Administrativne procedure, javne nabavke, promjene izvođača i prilagođavanje postojećoj infrastrukturi dodatno su usporavali sami proces.

Građani u Fejićevoj ulici godinama osjećaju posljedice ovakvog razvoja situacije. Ako pogledate prvi dio ulice koji je " havarisan " i onaj drugi, koji je obnovljen , razlika je ipak vidljiva. Iako su pojedine faze donijele vidljive pomake i estetska poboljšanja, cjelokupna slika i dalje djeluje nedovršeno.

Pitanje odgovornosti često dolazi u javnosti. Iako ne postoje zvanične potvrde o namjernom kočenju projekta, jasno je da je upravljanje procesom imalo ozbiljne slabosti. Nedostatak dugoročnog plana, česte izmjene i sporost administracije doprinijeli su tome da projekat idalje traje, bez nekog cilja i roka završteka. .

Danas, više od 14 godina nakon prvih najava i gotovo deceniju od početka radova, Fejićeva ostaje nedovršena priča. Za mnoge građane idalje ruglo od ulice do pole, jer je od pole već uređena. Umjesto primjera efikasne urbane obnove, postala je ilustracija kako infrastrukturni projekti, bez jasne strategije i kontinuiteta, mogu prerasti u višegodišnji proces.

Primjera radi, u Japanu se autoput ili rupe na njemu izgrade za manje od 24 sata, a za 14 godina, nikne i cijeli grad. U Mostaru ipak nije to slučaj.

Paradoks svega jesu radovi koji su trebali biti gotovi do nove sezone, koja je uveliko i započela u Mostaru. Fejićeva se idalje radi dok vrijeme polako leti.

Kako se i same kampanje bliže, bit će zanimljivo vidjeti hoćemo li ikada dobiti Fejićevu u boljem sjaju.