Ne znam jeste li primijetili, ali političari su odavno izgubili trku za pažnju. Nisu to primijetili oni – jer da jesu, vjerovatno bi već snimali TikTok izazove – ali mi jesmo. Građani. Glasači. Konzumenti sadržaja. Ljudi kojima je dosadilo da im neko iz skupštinske fotelje objašnjava kako će "bolje sutra" doći čim "prođu tekuće prepreke", a te prepreke su, čudno, uvijek isti oni koji sjede preko puta u istoj sali i istim stolicama već dvadeset godina.

U međuvremenu, na Instagramu – festival sadržaja. Neko pravi smoothie i govori o samopouzdanju, neko hoda ulicom i motiviše nas da budemo najbolja verzija sebe, neko recenzira korejski puder i usput objasni inflaciju bolje od ijednog ekonomiste iz TV duela. I to za petnaest sekundi.

Dakle, pitam: ko su lideri danas?

Nekad smo slušali šta kažu oni u odijelima. Danas pažljivije slušamo one u helankama. Nekad se čekalo obraćanje predsjednika, sad se čeka novo javljanje s ring lightom i filterom. I što je najluđe – ljudi im više vjeruju. Influenseri se ne skrivaju iza floskula, oni vam direktno kažu: „Evo vam link, ovo sam i ja koristila.“ Kod političara link ne postoji. Samo: „u izradi je zakon“, „u proceduri“, „formira se komisija“, „radi se na tome“.

Kod influensera znate sve – gdje žive, s kim žive, s kim više ne žive. Kod političara ne znate ni ko im piše govore, ni koliko imaju savjetnika, ni ko tačno sve „stoji iza njih“. A svi znamo da nije narod.

S obzirom na to da i jedni i drugi prodaju proizvode – samo različite vrste – ne bi bilo loše da ih uporedimo i po cijeni. Influencer će vam pokušati prodati serum za lice za 19,99 KM. Političar će vam prodati autoput koji ne postoji, bolnicu bez opreme i nadu za koju se zadužujemo tri generacije unaprijed.

I što je najvažnije – influenser, kad vas slaže, gubi pratioce. Političar, kad vas slaže – dobije još jedan mandat.

Zato nije čudo što mladi više ne vide politiku kao prostor djelovanja. Ne isplati se. Tamo ne možete naplatiti story, ne možete za saradnju tražiti hiljadu maraka i avionsku kartu, ne možete biti viralni preko noći. I niko vas ne pita koja je vaša dnevna rutina – osim ako niste uhapšeni, pa to postane vijest.

Možda je vrijeme da i političari počnu razmišljati kao influenseri. Da rade Q&A: „Pitate me koji je moj plan za obrazovanje – evo, pokazujem vam u slajdovima.“
Da urade “Get Ready With Me” prije sjednice: „Danas sam odlučila da obučem integritet i odgovornost – ne brinite, nisu iz Zarine kolekcije, rijetke su kod nas.“
I da, možda da jednom kažu: "Ljudi, sjebali smo stvar. Evo ispočetka."

Ali ne, kod nas se i dalje živi u uvjerenju da je narod zaboravan, da će oprostiti, da će se zadiviti novim trotoarom, i da će – ako baš zagusti – influenseri pozvati da glasamo za njih. Jer to je, čini se, jedina tačka gdje se politika i mreže zaista spoje: u izbornoj kampanji.

Do tada, ako već moramo da biramo između onih koji nas lažu, pa nam još i dosađuju – i onih koji nas lažu, ali to rade s osmijehom, pjesmom i kodom za popust – zna se kome klikćemo follow.