Važno je istaknuti na početku kako ovaj film ne pokriva doslovno
‘sve’ što je Aristotel u Poetici rekao, posebice pitanje da li bi,
po Aristotelu, ovaj film poprimao sve karakteristike po njemu
definisane tragedije. Tragedija, kako ju on na početku definira,
hoće da podražava bolje ljude (dok komedija one koji su isti ili
gori od nas) koji danas žive1. Iako AMERICAN BEAUTY strogo ne
odgovara definiciji tragedije koju Aristotel daje u Poetici, mnogi
njeni elementi su prisutni u narativnoj strukturi ovog filma.
Njegova ideja tragedije kao prikaz ozbiljne i zaokružene radnje se
reflektira kroz priču o Lesteru Burnhamu. Njegova priča prati put
samospoznaje, traganja za smislom, ali i neizbježnog pada. Po
Aristotelu, tragedija je podražavanje neke završene i cijele
radnje, a cijelo je ono što ima početak, sredinu i kraj2: time
možemo reći da je AMERICAN BEAUTY cjelovita priča; ona završava tragičnom smrću glavnog lika, čime se taj ciklus priče zaokružuje
i ispunjava očekivanja već spomenute klasične strukture (naš
prijevod ovog filma je Vrtlog života, što može također ukazivati
na cjelovitost i zaokruženost ove radnje koja se neprestano okreće
kroz ostale likove u filmu).
Za Aristotela je priča cilj tragedije3, te naglašava fabulu kao
najvažniji element svakog dramskog djela. U slučaju ovog filma,
fabula je struktuirana tako da prati Lesterovu unutrašnju
transformaciju i njegove odnose s porodicom i društvom općenito.
Ovako struktuirana fabula zadovoljava Aristotelov kriterij
cjelovitosti jer ovakva fabula sadrži jasno određen početak
(Lesterov nezadovoljavajući i rutinski život), sredinu (proces
njegove pobune protiv društvenih normi) i kraj (njegova tragična
smrt). Takva priča ima jasnu linearnu strukturu, a konflikti i
promjene u njoj podržavaju Aristotelovu ideju o sklopu događaja.
Govoreći o fabuli, treba spomenuti dva sastavna dijela priče kao
najvažnija sredstva kojima nas tragedija ‘osvaja’4, tj. pomoću
kojih možemo doživjeti pročišćenje (katarzu). Preokreti
(peripetije) i prepoznavanja (anagnorisis) su neizbježna u ovoj
fabuli; bez njih ovog filma doslovno nema niti možemo govoriti o
njemu u tom slučaju. Prvi preokret je kada tijekom košarkaške
utakmice u srednjoj školi Lester ugleda prelijepu Angelu Hayes,
prijateljicu njegove kćerke Jane Burnham. Od tog trenutka film nam
prikazuje i njegove seksualne fantazije o Angeli u kojima je
prisutan motiv laticâ crvenih ružâ koje se zovu American beauty.
Ali najvažnija peripetija u filmu nastupa kada Lester upozna
Rickyja, srednjoškolca i diler marihuane, koji tijekom njihova
susreta daje otkaz, a Lester biva fasciniran njegovim ogromnim
samopouzdanjem. I od tada Lester mijenja svoj život: ucjenom
iznuđuje 60 hiljada dolara na poslu te sâm daje otkaz, zapošljava
se kao prodavač brze hrane, kupuje auto koje je oduvijek želio, a
zbog Angele počinje i trenirati. Također počne i pušiti marihuanu
koju kupuje od Rickyja.
Anagnorisis nastupa neposredno prije Lesterove smrti, kada mu se
ukaže prilika da ima spolni odnos s Angelom. Ona mu otkriva da je
djevica. Lester se zaustavlja i počne ju tješiti; zbog
podijeljenih frustracija se zbližavaju. On nju više ne gleda kao
seksualni objekt, već kao kćerku. Počne se ponašati u skladu sa
svojim godinama. To bi bio najzadovoljavajući kraj tog Lesterovog
putovanja u kojem je nastojao da opet proživi svoj život, ali
onakav kakav je oduvijek htio voditi. Međutim, takvim krajem ne
bismo doživjeli pad, te ne bismo onda mogli govoriti o veoma
identičnoj strukturi aristotelovski definisane tragedije. Lik mora
završiti tragično, a to se i dogodi tako što Lester biva ubijen.
Katarza se zaključuje i njegovom posljednjom naracijom u kojoj
govori o njegovoj sreći, iako je mrtav, jer na svijetu postoji
toliko ljepote.
Aristotel ističe i značaj ‘karaktera’ jer pored toga što je
tragedija podražavanje radnje, ona je i podražavanje karaktera
koji delaju5. To je drugi najvažniji element tragedije. Lester
Burnham je kompleksan lik koji se razvija tokom filma – od
otuđenog i nezadovoljnog srednjovječnog pisca za magazin do osobe
koja nastoji pronaći unutrašnji mir osjećajem neodgovornosti prema
skoro svemu u životu. Njegova moralna ambivalencija, odnosno
mješavina pozitivnih i negativnih osobina, čini ga uvjerljivim
likom; tragičkim junakom prema Aristotelovim kriterijima. Pored
njega, i sporedni likovi, poput Carolyn (supruge) i Jane (kćerke),
imaju slojevite karaktere, čime se dodatno osnažuje narativna
kompleksnost filma.
Jedan od najvažnijih aspekata tragedije prema Aristotelu jest
katarza: izazivanjem sažaljenja i straha se vrši pročišćavanje
istih emocija6. U AMERICAN BEAUTY-u, gledatelji osjećaju sažaljenje
prema Lesteru, jer razumiju njegovu nesreću i unutrašnju borbu,
ali i strah zbog spoznaje da bi se njegovi konflikti mogli
odraziti i na njih same. Njegova smrt izaziva snažan emocionalni
odjek, jer dolazi u trenutku kada je konačno pronašao unutrašnji mir (s osmijehom na licu gledajući obiteljsku fotografiju u
kuhinji), čime film ostvaruje katarični učinak.
Još treba naglasiti Aristotelov pojam ‘mimesis’ (podražavanje
stvarnosti) koja se ovdje jasno manifestira. Ovaj film istražuje
univerzalne teme poput krize identiteta, otuđenosti u savremenom
društvu, disfunkcionalnih porodičnih odnosa i potrage za srećom.
Iako je radnja postavljena u američkom predgrađu, ove teme
odražavaju širu ljudsku stvarnost, čime film zadovoljava
Aristotelov zahtjev za umjetničkim podražavanjem univerzalnih
istina.

Aristotelova Poetika predstavlja nezaobilazni okvir za analizu
narativnih struktura i temeljnih elemenata dramskih djela, a njeni
principi ostaju relevantni i u savremenoj filmskoj i pozorišnoj
umjetnosti. AMERICAN BEAUTY Sama Mendesa, iako ne prati nužno
stroge Aristotelove definicije tragedije, sadrži brojne elemente
koji odražavaju ključne principe tragedije iz Poetike. Kroz jasno
definisanu fabulu, bogato razrađene likove, emocionalno snažnu
katarzu, te prikaz univerzalnih tema kroz mimesis, ovaj film
dokazuje kako klasične ideje i dalje mogu biti uspješno
primijenjene na moderne narativne forme.
Ovaj rad pokazuje kako se osnovni principi koje je Aristotel
postavio prije više od dvije hiljade godina mogu prilagoditi i
suvremenim djelima. AMERICAN BEAUTY ne samo da potvrđuje značaj
Poetike za analizu filmske naracije, već i naglašava sposobnost
filma da, poput klasičnih tragedija, duboko utiče na publiku kroz
vješto ispričanu priču i emocionalnu univerzalnost. Time se film
pozicionira kao moderni primjer narativnog ostvarenja koje
uspješno ruši granicu između klasične i savremene umjetnosti.

LITERATURA:
Aristotel, O pesničkoj umetnosti, Dereta, Beograd, 2008.