Radnja filma smještena je u 1967. godinu u Santa Monici, Kalifornija. Film prati Miu (Annabelle Wallis) i Johna Form (Ward Horton), mladi bračni par koji očekuje svoje prvo dijete. Mia prima kao poklon rijetku porculansku lutku, Annabelle, koju planira smjestiti u dječju sobu. Tog dana, susjedi Higginsovi bivaju ubijeni od strane pripadnika kulta, a Annabelle postaje instrument demonske sile koja traži ljudsku dušu. U ovoj priči naglašava se ranjivost roditeljstva: Mia je trudna, a porodica je u procesu formiranja, što predstavlja emocionalno i fizički najosjetljiviju tačku života. Procjep u sigurnosti nastaje upravo kroz strah za dijete i prijetnju koja dolazi izvana, otvarajući vrata demonskom prisustvu.
Lutka Annabelle funkcionira kao demonovski totem, predmet kroz koji demonske sile prenose traumu iz jedne porodice u drugu. Njena prisutnost povezuje film direktno s prvijencem franšize Conjuring (2013): u prvom filmu Ed i Lorraine Warren spominju slučaj Annabelle u svom predavanju i dokumentarcu, što stvara narativnu kontinuitet franšize. S obzirom na redoslijed izlaska filmova, Annabelle je snimljen nakon Conjuringa (2013.), ali radnja se hronološki događa prije događaja u prvom filmu, što dramaturški objašnjava zašto je potrebno kasnije snimiti film o lutki: producent je prepoznao potencijal same Annabelle kao samostalnog demonskog lika i centralnog predmeta za širenje univerzuma.
Vremenski okvir paranormalnih događaja uglavnom je noću, dok ključne lokacije uključuju stan Fomovih i svećenikov put natrag do crkve, što omogućuje analizu kako vizuelni i zvučni elementi pojačavaju prisutnost demona. Film također ističe važnost prostornih rekvizita, gdje je lutka centralni element oko kojeg se razvija radnja i oko kojeg likovi doživljavaju prijetnju.

Jedan od ključnih elemenata filma je prvo pojavljivanje Vraga, centralne demonske figure u Conjuring univerzumu. Pojava Vraga označava vrhunac natprirodnog utjecaja na roditeljstvo i porodicu te uvodi u dalje povezivanje filmova kroz zajednički demonski kontinuitet.
Dan je. Mia se nalazi sama u stanu sa svojom novorođenom bebom i šije dok blagi vjetar pomiče zastore, a u pozadini svira muzika na radiju. Odjednom čuje kako se vrata otvaraju i zatvaraju. Kamera prati hodnik dok Mia proviruje lijevo-desno i vraća se šivanju, ali nastavlja pratiti prostor prema sobi za bebu. Iznad kreveta za bebu sjedi lutka Annabelle, postavljena kao ikonična figura - gotovo "sveta" prisutnost koja nadgleda prostor, što simbolizira kako predmet može postati fokus demonskog utjecaja. Kad Mia izlazi iz sobe, vrata se sama polako zatvaraju, naglašavajući prisutnost natprirodne sile. Kasnije, kad je pao mrak, Mia kreće prema podrumu kako bi ostavila neke stvari, dok beba ostaje sama gore. Ostavština u koju ulazi ima jeziv izgled - metalne ograde podsjećaju na zatvor ili azil za životinje. Kamera je u prvom trenutku iza Mije, ručna i pratiteljska, dok kadrove iz daljine reditelj zadržava statičnim, stvarajući kontrast i napetost. Dok slaže stvari, iz pozadine čuje plač bebe, što simbolizira njenu brigu za dijete. Kadrovski prostor je podijeljen: lijevo njezine stvari u ostavštini, desno prolaz. Odjednom se pojavljuju kolica za bebu, dok Mia još nije svjesna njihove prisutnosti. Beba krene opet plakati iz kolica, a kamera se lagano spušta prema dolje dok Mia pali lampu i prilazi - tracking shot stvara osjećaj neizvjesnosti i napetosti. Kombinacija rezova između Mije i kolica dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti. U kolicima se vidi krv na odjeći bebe, ali bebe nema - kolica lagano ljuljaju i prestaju, a plahta postaje obična. Kada Mia uzme plahtu, za ruku je uhvati Vrag - vidimo samo ruku, a napetost raste. Svjetla na plafonu počinju se gasiti jedno po jedno dok bježi, stvarajući osjećaj da ju mrak želi progutati. Vraga se jedva nazire u mraku, rogovi jasno označavaju njegov identitet.
Mia ulazi u lift i čeka zatvaranje vrata, a prostor ostaje isti. Na ruci primjećuje oznaku u obliku slova ''A'', znak demonske prisutnosti. Vrata lifta se opet otvaraju - Mia misli da je došla na pravi sprat, ali lift nije pomaknut. Ova situacija se ponavlja nekoliko puta, dok svjetla u liftu trepću, što je u ovim filmovima prepoznatljiv znak demonskog utjecaja. Kada ugleda crveni znak ''EXIT'' u daljini, trči prema njemu dok grmi - efekt oluje u pozadini služi i kao flash za publiku, povećavajući dezorijentaciju. Ručna kamera prati Miju dok trči stepenicama prema bebi koja plače. U jednom trenutku primjećuje vraga koji se penje uz stubište - vidimo samo ruku, što pojačava napetost. Grmljavina prestaje, mrak preuzima scenu. Mia se zaustavlja i u mraku primjećuje vraga ispod stubišta, ali samo djelomično - kamufliran je. Odjednom zagrmi i pred nama se pojavljuje njegova glava naglavačke, povećavajući šok i horor. Mia nastavlja bježati dok ne uđe u stan. Pogledom provjerava oznaku na ruci, a jeziva muzika prati kretanje po stubištu. Kadrovski zoom out pokazuje vrata stana - vraga više nema fizički u stubištu, ali simbolično ga Mia ''nosi'' sa sobom unutra.
Ova scena je važna jer po prvi put prikazuje Vrag u njegovoj punoj demonskoj prisutnosti, čime se potvrđuje njegova uloga u univerzumu. Njegovo pojavljivanje simbolizira aktivaciju mračnih sila i uspostavljanje kontinuiteta s drugim filmovima, jer ovaj lik postaje centralni antagonist za buduće radnje u franšizi.