Konak kod Hilmije“ je karakteristična humoristična serija o Drugom svjetskom ratu, snimljena u Bosni i Hercegovini. Sve što možemo reći za nju jeste da je urnebesna i da nam je iskreno žao što nema nastavaka.
Ali, da li ste znali da ova serija krije velike tajne?

Najveća tajna i misterija serije „Konak kod Hilmije“ jeste neispričana priča o takozvanoj Hagadi, tačnije Sarajevskoj Hagadi.
Ova jedinstvena knjiga nastala je u 14. vijeku, oko 1350. godine u Barseloni, a napisali su je sefardski Jevreji koji su se kasnije, u 15. vijeku, doselili na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine.


Prema istorijskim podacima, knjiga je stara gotovo osam vijekova, a tokom svoje burne prošlosti bila je svjedok mnogih ratova —Tokom Drugog svjetskog rata, nacistički oficiri ubijali su, progonili i zatvarali sarajevske Jevreje u potrazi za ovom svetom knjigom.
Mnogi stanovnici Sarajeva također su bili zatvarani, jer se sumnjalo da skrivaju jevrejsku svetu knjigu – Sarajevsku Hagadu.

Opšte je poznato da u seriji „Konak kod Hilmije“ u sam konak dolazi Rahaela Koen, noseći sa sobom Sarajevsku Hagadu, svetu knjigu koju pokušava sakriti od njemačkih SS divizija.
Kroz radnju serije pojavljuju se brojni istorijski i fikcionalni likovi – među njima Schilling, glavni njemački oficir Sarajeva, zatim ustaša Rešimir, te Mustafa Busuladžić, poznati pisac ,ali saradnik okupatora...

Tu je i Grdoba, Albanac koji tajno radi za vojsku Kraljevine Jugoslavije, odnosno za četnike.
Svi oni, iz različitih motiva, pokušavaju doći do Sarajevske Hagade – neki da bi se obogatili, drugi da bi je iskoristili kao političko ili vojno oružje.
Zbog ogromne vrijednosti knjige, njemački oficiri raspisuju nagradu od čak 100.000 rajhsmaraka za svakoga ko preda Hagadu u ruke Schillingu.

Mnogi su željeli da se domognu Sarajevske Hagade — ne zbog njene svetosti, već zbog bogatstva koje bi im donijela.
Svi, osim jednog čovjeka – Mustafe Busuladžića, tada poznatog kao muslimanskog mislioca, ali i saradnika njemačkih okupacionih vlasti.

Prema istorijskim zapisima, Busuladžić nije želio Hagadu radi zarade. Naprotiv – planirao ju je kupiti samo da bi je spalio.
On i istomišljenici iz njegovog kruga zagovarali su etničko čišćenje Sarajeva od Jevreja, smatrajući njihovo prisustvo prijetnjom, a Sarajevsku Hagadu simbolom njihovog duhovnog identiteta koji je trebalo uništiti.

Kao i u seriji, tako je i u stvarnom životu Sarajevska Hagada spašena.
Danas se čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, u samom srcu Sarajeva, gdje predstavlja jedan od najvećih simbola ne samo jevrejske zajednice, nego i čitavog grada.

Tako da, iako serija „Konak kod Hilmije“ jeste prije svega urnebesna komedija, u njoj su prikazani i stvarni, veoma važni istorijski događaji.