Mirko i Slavko je film o djeci koja u jeku Drugog svjetskog rata ostaju da žive u napušetnom selu, nakon što im roditelje odvode u logor, ponašaju se kao odrasli i bore se protiv okupatora na svoj način.
Iako su, kako i naslov filma kaže, Mirko i Slavko glavni likovi, najveće simpatije i srca publike osvojio je lik Malog Gavre. Najsitniji od sve djece, uvijek sa psom Munjom, za kog je i sebe i druge ubijedio da je vučjak, ovaj simpatični dječak je najratoborniji, najduhovitiji i najšarmantiniji od svih likova.
Razigran je i veseo, uvijek spreman da zezne drugare, pravi smicalice i zvrčke. Pored toga, glavni cilj mu je da dokaže kako je hrabar i pametan, iako od svega najbolje bježi.
Htio je biti crkvenjak, ali kaže da je shvatio da su oni svi jajare, pa je odlučio da postane partizanski bombaš.
Gluma Predraga Bojaka je fantastična i daje filmu bar dvije ocjene više. Nisam uspio pronaći podatak šta se dešavalo sa njim nakon ovog filma niti čim se danas bavi. Ukoliko neko ima ovaj podatak, volio bih da napiše to u komentaru.

Koliko god je film šarmantan i zabavan u nekim dijelovima, na kraju je ipak tužan, a lik Gavre tragičan. Gine u borbi sa daleko naoružanijim i odraslijim neprijateljem, žrtvujući se da bi spaio svog psa.
Film pokazuje iskrenost i čistoću dječije ljubavi, nepostojanje svijesti o smrti i jednostavnost shvatanja života.