UVOD

Pripovijetka Brokeback Mountain (''Planina Brokeback'') američke

autorice Annie Proulx originalno je objavljena 1997. godine u

časopisu The New Yorker te je ubrzo stekla status jedne od

najznačajnijih kratkih priča moderne američke književnosti. Iako

je sama pripovijetka kratka, komprimirana i strukturirana tako da

ostavlja mnogo ''praznina'' koje čitatelj mora popuniti vlastitim

interpretacijama, upravo ta sažetost otvorila je mogućnost za

izrazito slojevitu filmsku adaptaciju. Redatelj Ang Lee je 2005.

godine snimio istoimeni film koji je trajao više od dva i pol sata

te uspio proširiti narativ bez narušavanja duha originala. Film

je, osim umjetničkog uspjeha, imao snažan društveni odjek jer je u

mainstream kulturu donio ozbiljan, empatičan prikaz ljubavne priče

dvojice muškaraca - nešto što je u to vrijeme i dalje izazivalo

kontroverze, ali i otvorilo prostor za veću vidljivost LGBT+ tema.

Film Planina Brokeback, ukratko, prati živote Ennisa Del Mara

(Heath Ledger) i Jacka Twista (Jake Gyllenhaal), dvojice kauboja

koji se upoznaju 1963. godine dok rade čuvajući ovce na planini

Brokeback. U izoliranom planinskom prostoru, daleko od društvenih

ograničenja, između njih se razvija ljubavna veza koja kasnije

oblikuje njihove živote, brakove, odnose i emocionalne izbore.

Priča se potom proteže kroz dva desetljeća, prateći posljedice

potisnutih osjećaja, unutarnjih konflikata i društvene represije.

U ovom seminarskom radu analizirat će se ključne razlike i

sličnosti između književnog predloška i filmske adaptacije, pri

čemu će fokus biti na strukturi narativa, izgradnji likova,

simbolici, tematskim naglascima i utjecaju djela na publiku.

Posebna pažnja posvetit će se tome kako film reinterpretira kratku

priču - često proširujući, produbljujući ili vizualno

naglašavajući motive koji su u pripovijetki tek naznačeni. Iako se

film općenito vrlo vjerno drži originala, razlike koje postoje

bitno utječu na emocionalni doživljaj i percepciju odnosa između

Jacka i Ennisa.

ANALIZA

U pripovijetki je narativ koncentriran, isprepleten kratkim

vremenskim skokovima i rečenicama koje sažimaju godine u svega

nekoliko odlomaka. Proulx koristi suzdržan, gotovo štur stil kojim

prepušta čitatelju da sam popuni emocionalne praznine. Film, s

druge strane, mora prikazati sve ono što pripovijetka samo

naznačava, pa tako uvodi linearno pripovijedanje, bez naglih

presjeka, te postepeno vodi radnju od ljeta 1963. pa sve do

Ennisovog samotnjačkog života. Jedna od najznačajnijih razlika

jest to da film završava ranije od pripovijetke: dok pripovijetka

u svom italiziranom uvodu i epilogu prikazuje Ennisa mnogo godina

kasnije, kao usamljena muškarca koji živi u skromnim uvjetima i

čija je kći već udata, film završava trenutkom kada Alma Jr.

dolazi ocu i poziva ga na svoje buduće vjenčanje. Time film stvara

emocionalno zaokruženiji završetak, dok pripovijetka naglašava

dugotrajnu posljedicu Ennisove samoće i dugogodišnje unutarnje

borbe odmah na početku (naglašavajući tu zaokruženu dramaturgiju

priče).

Priroda i pejzaž igraju vrlo važnu ulogu i u pripovijetci i u

filmu, iako se njihova funkcija u svakoj verziji razlikuje. U

pripovijetci Proulx detaljno opisuje planinske predjele, rijeke,

doline i osunčane padine, ali većina tih opisa služi prvenstveno

za stvaranje atmosfere i refleksiju unutarnjih stanja likova.

Film, pak, koristi vizualnu snagu pejzaža kako bi dodatno naglasio

izoliranost likova i kontrast između slobode koju osjećaju na

planini i društvenih ograničenja koja ih čekaju dolje u dolini i

gradskim sredinama. Široki kadrovi, sunčeve zrake koje probijaju

kroz drveće, rijeke koje šume i beskrajne ravnice ne služe samo

kao estetski detalj, već funkcioniraju i kao metafora unutarnjih

emocija likova – mir i ljepota planine su u kontrastu s unutarnjom

napetošću i društvenim pritiscima. Ova simbolička uloga pejzaža

doprinosi dubljem razumijevanju njihovog odnosa i unutarnjih

konflikata te u filmu čini narativ vizualno bogatijim nego što bi

se to moglo postići samo tekstom.

Razlike u izgradnji likova također su izrazite. I pripovijetka i

film prikazuju Ennisov i Jackov odnos bez stereotipizacije, čime

se naglašava želja da njihova ljubav bude prikazana kao duboko

ljudska i autentična. Ipak, film pojačava određene emocionalne

momente koje pripovijetka bilježi tek u jednoj rečenici (što je

očekivano za film kao takav medij):

"Možda neću." Uzdigao se stup prašine i zamaglio zrak finom

mrežom, te je od toga zaškiljio. "Kako sam ti rekao, Alma i ja

vjenčat ćemo se u prosincu. Pokušat ću nešto napraviti s rančem. A

ti?" Nije gledao Jackovu brađu na kojoj je bila modrica od snažnog

udarca koji mu je zadao posljednjeg dana.

Film tu scenu razvija u vizualno snažan i napet trenutak, u kojem

se jasno vidi mješavina Ennisovog straha, potisnutih osjećaja i

vlastite nesposobnosti da se nosi s onim što se među njima

dogodilo. Ovakvi dodatni naglascI pomažu gledatelju da dublje

razumije razloge njegove kasnije distanciranosti.

Film također uvodi motive koji u pripovijetki ne postoje, kao

primjerice scenu s mrtvom ovcom, ubijena od kojota. Dok

pripovijetka ne sadrži takav simbolički prizor, u filmu mrtva ovca

djeluje kao tihi, zloslutni nagovještaj tragedije. Ovce često

simboliziraju nevinost, a mrtva ovca gubljenje nevinosti – to

odlično korespondira s činjenicom da je Ennis prošle noći izgubio

nevinost u gej seksu sa Jackom. Također, u kršćanstvu su se prije

žrtvovale ovce kao znak služenja Bogu i kako bi se običan čovjek

očistio od svojih grijeha, a valja zapamtiti kako je kršćanstvo

posebice kritično prema homoseksualnim osobama.

Ova simbolika postaje još snažnija kada se poveže s Ennisovim

sjećanjem na brutalno nasilje nad jednim gej muškarcem koje je

vidio kao dijete. Upravo taj događaj događaj — stvaran u

pripovijetki, a u filmu proširen monologom kojeg u originalu nema

— oblikuje Ennisov strah od veze i objašnjava njegovo stalno

povlačenje.

Jedna od najvažnijih razlika odnosi se na prikaz Jackove smrti. U

pripovijetki se navodi službeno objašnjenje da je Jack poginuo u

nesreći, dok Ennis u jednom kratkom, naglo upisanom odlomku

pomisli da je zapravo ubijen (pretpostavljajući zbog svoje

seksualnosti). Film taj motiv pojačava tako što prikazuje Ennisovu

zamišljenu sliku Jackove smrti, što ostavlja dublji emocionalni

trag na gledatelja. Time film dodatno naglašava poruku o opasnosti

koju društvo može predstavljati za ljude poput Jacka i Ennisa, dok

pripovijetka zadržava veću ambivalentnost, ne izgovarajući

direktno što se doista dogodilo.

Na kraju, pripovijetka završava u mnogo tamnijem tonu nego film.

Ennis, prikazan godinama kasnije, živi u izolaciji, radi fizički

težak posao i jedva komunicira s drugima, dok mu je kćerka već

udana, što dodatno naglašava vremenski odmak. Film završava

ranije, ali zato pojačava emotivnu simboliku posljednje scene:

Ennis čuva Jackovu krvavu košulju uz svoju i drži ih kao

najdragocjeniju uspomenu koju ima. Ovdje je važno naglasiti da se

razlika između završetaka pripovijetke i filma odnosi na

fabulativnom nivou, odnosno na samu fabulu priče — film mijenja

redoslijed i prisutnost događaja u unutrašnjem svijetu narativa,

dok pripovijetka prikazuje Ennisa mnogo godina kasnije. Iako film

ne prikazuje Ennisovu poznu starost, jasno stavlja do znanja da će

njegova samoća i neizrečena tuga trajati cijeli život.

ZAKLJUČAK:

Pripovijetka i film Planina Brokeback prikazuju istu priču o

ljubavi između Ennisa i Jacka, ali različitim narativnim

sredstvima. Pripovijetka koristi suzdržan stil i sažetost, dok

film proširuje i vizualno naglašava događaje, dodaje motive i

pojačava emocionalnu dubinu.

Iako film mijenja neke događaje i dodaje nove scene, ostaje vjeran

duhu i osnovnoj poruci pripovijetke: ljubav između dvojice

muškaraca može biti snažna, ljudska i univerzalna. Kombinacija

književne suzdržanosti i filmske emotivne ekspresije pokazuje kako

isti narativ može biti interpretiran i doživljen različito, a opet

ostati snažan i relevantan za publiku.

LITERATURA:

ANNIE, PROULX, ''IZBLIZA: PLANINA BROKEBACK I DRUGE PRIČE IZ

WYOMINGA'', ŠARENI DUĆAN, KOPRIVICA, 2008.

PLANINA BROKEBACK / BROKEBACK MOUNTAIN, REDITELJ: ANG LEE,

SCENARISTI: DIANA OSSANA I LARRY MCMURTRY, 2005.