Robert Bresson jedan je od najutjecajnijih francuskih reditelja 20. vijeka, čija su djela posvećena osnovnom pitanju: ''Šta je film?''. Njegov rad karakterizira stroga kontrola svakog kadra, minimalistička estetika i filozofska preciznost, zbog čega je ostavio dubok trag u istoriji kinematografije.

Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika Bressonovih filmova je mehanička gluma. Glumci nisu profesionalci, niti čak amateri, nego modeli, što im omogućava da izvodom ne dodaju suvišne emocionalne nijanse. Lica likova nisu sugestivna, nego ikonička, poput svete umjetnosti, jer je film za Bressona dvodimenzionalna umjetnost – savremena ikonografija i sveta djelatnost. On je vjerovao da su loši glumci bolji od dobrih: loši imaju ''samo tri stvari u vreći'', dok dobri ''milion stvari u vreći''.

Bressonova režija ističe redukciju i koncentraciju sadržaja. Kamera je često statična, a objektiv nikad nije mijenjan (najčešće 50 mm, ekvivalent ljudskom oku) jer promjena objektiva mijenja percepciju gledatelja kao da ''mijenja naočale''. Nema promjena uglova u kadrovima, a ritam je za njega osnovno izražajno sredstvo. Njegovi filmovi često sadrže jaku naraciju i pisanje u kadrovima, pri čemu je ono što je neizrečeno jednako važno kao ono što je prikazano. Muzika u njegovim filmovima funkcioniše gotovo isključivo kroz klasičnu muziku, koja pojačava emocionalnu rezonancu.

U filmu Pickpocket, ekranizaciji romana Zločin i kazna, Bresson prikazuje svakodnevni čin krađe ruku glavnog lika u džepove kao simboličku zamjenu za seks. Ironično, slobodu on prvi put doživljava tek iza rešetaka. Sličnu redukciju i simboliku nalazimo u Au hazard Balthazar, gdje je priča o sedam smrtnih grijeha nerazumna na razini naracije, što je Bresson svjesno napravio kako bi postigao misteriju.

U A Man Escaped razbija se klasična dramaturgija: glavni lik će pobjeći, ali ne znamo ništa o njegovoj prošlosti, a nepredvidljivo je jedino kako će to učiniti sa drugim čovjekom. Diary of a Country Priest pokazuje lik koji poznaje religijske ljude, ali ne i obične ljude francuske provincije, poput preljubnika ili kriminalaca. Ovdje se jasno vidi Bressonov princip redukcije do kraja i korištenje onoga što je neizrečeno kao glavnog filmskog izražajnog sredstva. Ova tri filma čine njegovu poznatu Katoličku trilogiju: Diary of a Country Priest, Pickpocket i The Trial of Joan of Arc.

Bresson je uvijek radio sa čvrstim scenarijima, bez improvizacije, i sve je bio planirano unaprijed, u potpunoj suprotnosti s Eisensteinom, koji mnogo piše, a na filmu se vidi malo toga. Njegova vizija bila je jasna: film je svet i dvodimenzionalan, gdje svaki kadar ima filozofski i estetski smisao.

Njegovo posljednje filmsko djelo L’Argent, ekranizacije Tolstoja, pokazuje fetišizaciju novca i korumpirano društvo. Glavni lik je simbolično žrtveno jagnje, a kraj filma – pitanje “Gdje je novac?” – pokazuje dominaciju materijalnih vrijednosti. Vizualno, film je dosljedan, sa zelenom bojom prisutnom u skoro svakom kadru. Bressonov rad, uključujući i ovaj film, rezonirao je s mladim ljudima sredine šezdesetih, slično kao Bergmanova Persona, ali sa potpuno drugačijim vizuelnim kodom.

Njegova filozofija i stil inspirirali su mnoge reditelje, uključujući Paula Schradera (čak je i napisao knjigu O transcendentnom stilu). Bresson je ostavio trajno nasljeđe preciznog, filozofski jasnog, estetski suptilnog i ritmički promišljenog filma. Njegova sposobnost da kroz redukciju, mehaničku glumu, statičnu kameru i preciznu naraciju postigne misteriju i transcendentnost čini ga jedinstvenim majstorom kinematografije.