Svi smo upoznati sa haosom koji se dešava u Srbiji. Svi pratimo studentske proteste, borbu protiv sistema i sve što se oko istog vrti.
Ono što mene lično fascinira (uz hrabrost i spremnost na borbu) je kreativnost cjelokupnih protesta.
Ipak, ono o čemu danas pišem je jedan film. Dvojica studenata sa FDU su lažno napustili svoje kolege, infiltrirali se u Pionirski park među "Studente koji žele da uče", ili da iskoristim sleng i kažem da su se infiltrirali u Ćacilend.
Uradili su to da bi napravili film o istim. Čekali smo premijeru s nestrpljenjem i konačno sam ga pogledao.
Iskreno, previše sam očekivao. Na kraju, to su samo studenti i bilo je i besmisleno očekivati neko remek djelo. Film je zabavan ako ga gledaš kao mim i šalu, smiješan je svima onim koji podržavaju proteste i često vise na mrežama.
Ono što je mana filma je to što se apsolutno nisu ni potrudili da njime promijene mišljenje druge strane ili da ih bar natjeraju na razmišljanje. Možda mu to nije ni bila svrha, ali prilika je bila odlična. Uz malo truda mogli su da nahvataju ljude koji plaćaju dnevnice i slično, da pokažu besmislenost okupljanja u pionirskom parku, a umjesto toga bazirali su se samo na Miloša Pavlovića praveći mim materijal od njega. Ovako su samo napravili dobro zezanje i ništa više.