Film THE TRUMAN SHOW (1998) režisera Petera Weira, prema scenariju Andrewa Niccola, jedno je od najsnažnijih djela u novijoj filmskoj historiji koje problematizira granicu između stvarnosti i konstrukcije, slobodne volje i kontrole, privatnog i javnog. Na površini, film je priča o čovjeku koji ne zna da je njegov život zapravo televizijska emisija. Ipak, u dubljoj strukturi, riječ je o filozofskom i etičkom promišljanju o ljudskom identitetu, autentičnosti i otuđenju u savremenom društvu.
Ovaj seminarski rad bavit će se analizom filmskog junaka Trumana Burbanka, kao i ostalih likova koji mu stoje nasuprot ili uz njega u strukturi radnje, koristeći Aristotelovu Poetiku kao teorijski temelj. Također će se koristiti savremene klasifikacije dramskog lika – koje uključuju pojam cilja i potrebe, karaktera i tipa, kao i funkcija lika u odnosu na radnju.

ANALIZA GLAVNOG JUNAKA – TRUMAN BURBANK

Truman Burbank je građanin idealnog gradića Seahaven, koji živi "normalan" život – dok ne počne sumnjati da je cijeli njegov svijet konstruiran. Kao protagonist, on se u potpunosti uklapa u pojam glavnog junaka – lik koji je nosilac radnje, i oko koga se sve u narativnoj strukturi vrti. U duhu Aristotelove Poetike, Truman je lik koji ne postoji sam po sebi, već u funkciji radnje1, i kroz nju ostvaruje svoj karakter.

Plemenitost, dosljednost i vjerodostojnost

Aristotel ističe da lik mora biti plemenit (ali ne i savršen: preostaje samo jedan čovek po sredini. A takav je onaj koji se ne ističe ni vrlinom ni pravednošću, niti pada u nesreću zbog svoje zloće i svog nevaljalstva nego zbog neke pogreške (krivice)2, što u kontekstu filma znači da Truman ima unutarnju moralnu snagu. On ne želi nauditi drugima, pokazuje empatiju, iskren je i naivan, ali te osobine nisu slabosti, već izvori njegove moći. Njegova dosljednost se očituje u upornom traganju za istinom, čak i kada mu svi govore da prestane. Iako se njegov karakter razvija (od nesvjesnog roba iluzije do borca za slobodu), on je u svojoj unutrašnjosti dosljedan – u svakom trenutku ostaje vjeran svojoj potrebi da pronađe istinu i smisao.

Cilj i potreba

Trumanova svijest o cilju razvija se postepeno. Njegov svjesni cilj postaje bijeg iz Seahavena i pronalazak žene koju voli – Sylvije. Međutim, svaki junak ima i nesvjesnu potrebu – a kod Trumana je to oslobađanje sopstvenog identiteta. Njegovo putovanje je klasični primjer samospoznaje – cilj je konkretan, ali potreba duboko psihološka.

Truman kao karakter

U teorijskom okviru, Truman je karakter – lik koji se mijenja, razvija i transformira. On počinje kao pasivni član društva, a završava kao aktivni buntovnik. Njegova unutrašnja promjena pokreće cijelu radnju. Ujedno, on predstavlja egzistencijalni simbol – onaj koji propituje smisao postojanja u vještačkom sistemu.

OSTALI LIKOVI I NJIHOVA DRAMSKA FUNKCIJA

Christof – antagonist s kompleksom božanstva

Christof je tvorac Trumanovog svijeta, režiser emisije "The Truman Show" i čovjek koji je odredio svaki detalj Trumanovog života. n je nosilac protivradnje, koji se suprotstavlja junakovom cilju. Christof je idejni lik – on personificira koncept apsolutne kontrole, ali i društveni komentar na medije, roditeljstvo i granice stvaranja. Njegova suprotnost Trumanu nije samo narativna, već filozofska – dok Truman traga za slobodom, Christof vjeruje da zna šta je najbolje za njega.
Zanimljivo je da Aristotel nije pridavao značaj antagonistu kao nezavisnoj figuri, već ga je podređivao radnji. U tom duhu, Christof nije "klasični neprijatelj", već dramaturški alat koji stvara prepreke i pojačava sukob.

Meryl – Trumanova supruga

Meryl je jedan od likova koji služe sistemu. Ona je tip – lik bez razvoja, čija je uloga da potvrđuje pravila svijeta u kojem se nalazi. U svakodnevnoj komunikaciji, ona reklamira proizvode, izbjegava istinu i mehanički reaguje na Trumanove sumnje. Kao takva, ona je pomoćni lik u funkciji sistema – i simbol je površne stvarnosti.

Marlon – prijatelj i emotivna manipulacija

Marlon je jedan kompleksniji sporedni lik. S jedne strane, on glumi Trumanovog najboljeg prijatelja, dok s druge strane pomaže u održavanju iluzije. U emocionalno najjačim scenama, upravo on prenosi laži Trumanu i manipuliše njim na emocionalnoj razini ("If everybody is in on it, I'd have to be on it, too."). Marlon je lik koji pokazuje unutrašnji sukob, jer njegova uloga prijatelja postaje sve manje uvjerljiva. On je lik na granici između tipa i karaktera.

Sylvia – podsjetnik na stvarnost

Sylvia je katalizator. Njena kratka pojava u Trumanovom životu pokreće njegovu potragu za istinom. Ona je egzistencijalna prisutnost, simbol ljubavi, slobode i stvarnog života. Njen utjecaj na Trumana je ogroman, iako fizički nije prisutna kroz veći dio filma. U dramaturškoj strukturi, ona je jedna od glavnih motivatora promjene.

ZAKLJUČAK

Kroz film THE TRUMAN SHOW, moguće je pratiti klasičnu strukturu dramskog lika iz Aristotelove Poetike, ali u savremenom kontekstu. Glavni junak Truman Burbank ispunjava sve osobine dramskog karaktera – plemenit je, vjerodostojan, dosljedan i podložan razvoju. Njegova radnja proizlazi iz unutrašnje potrebe za slobodom i autentičnošću, što ga čini idealnim primjerom karaktera koji oblikuje, pokreće i nosi radnju.
Ostali likovi – Christof, Meryl, Marlon i Sylvia – imaju precizno određene funkcije u dramskoj strukturi. Svi oni služe kao motivacijske sile koje pomažu ili ometaju Trumanov put. U toj igri prepreka i otpora, razvija se temeljna ideja filma – čovjek može biti okružen lažima, ali njegova težnja za istinom je jača od svakog sistema.
Ovaj film, gledan kroz teorijske okvire dramskog lika, potvrđuje moć dramaturške strukture i pokazuje kako likovi – kada su pravilno postavljeni i motivirani – mogu prenijeti univerzalne istine koje nadilaze medij filma i postaju metafore za savremeno društvo.

LITERATURA
Aristotel, ‘’O pesničkoj umetnosti’’, Dereta, Beograd, 2008.