XAOZEN II

"Alterego"

U meni si, živiš i truješ me znam.
Totalna oluja mentalna.
Ciklus koji nema kraj
Ko je lik iza ogledala?

Živi unutra, kreira i stvara.
Trpi moj bol
Dušu na zrnca rastvara.

Svira muziku za svačije uši.
Za sebe samog je gluh.
Hiljadu puta mu rekao umri
A zapravo jedemo isti kruh.

On me mijenja kad idem van.
Kad sam potonuo sam i nije moj dan.
Svaka pjesma svaki stih
Sve je to njegov poriv i hir.
Gura mene ispred mene.
Budi ponosan i sit.

Ali u četiri zida
Moj Alterego sjedi skrštenih ruku.
Sa pogledom koji dušu kida,
Sa rukom na maču, spreman da izvrši sepuku.

Ne bi on žalio ni trunku.
Ali skonta onda da ima tebe
Tebe koja nas voli obojicu

Zajedno čuvamo njenu ruku.
Damo joj cijelog sebe.
I utihnemo, tamo gdje misli odmiču.

*Slušam mudre riječi
O tome kako bi trebalo.
I samo klimam glavom
Gledajući u ogledalo*