Ishq Moj

Noć i ja,
Hiljadu razmišljanja.
A mjesec je noćas visoko iznad mahale.

Daleko je kuliminacija,
Daleko je još do svitanja.
A misli su me opet napale.

Gdje si ti?
Koliko daleko si?
Da li i ti vidiš ovaj mjesec?

Da li si pronašla mir?
Ili te je povukao vir,
Skroz od dno da te otrese?

Ja te zamišljam samo lijepu
Sretnu,
sa širokim osmijehom ispod nosa.

Na sve grijehe slijepu,
Pomalo sjetnu,
Punu prkosa i ponosa.

A da mi je samo da te sretnem
U prolazu,
Da nam se očešu ramena.

Da se okrenem i dodirnem
Kao nekad, po obrazu.
U ta neka... Bolja vremena.

Da zatvorimo oči,
I pustimo da odvrti se film
Neka se tren u vijek pretvori.

Kao i one posljednje noći,
Kada smo posljednji put bili tim.
I nek se duša u kapljice rastvori.

Da mi je... Ali nije...
Da hoće... Ali neće.

Ma samo neka je dobro, neka se smije
Neka joj u životu cvijeta cvijeće.

Ti najbolje znaš šta je za mene preće,
Na kraju Tvoja je zadnja... I od nje nema veće.

*Umoran od svega,
Od svijeta.
Umoran od stega,
Svega što mi smeta... Opet mi ostaješ samo Ti, Najdraži*