" Protestne Strofe "

Zažmiri... Da ne vidiš kako boje gubi svijet.
Začepi uši... Da ne čuješ zveket dok prestaje let.
Pritisni nos... Da ne osjetiš kako širi se smrad.
I dodir... Dok se pod nogama otvara Had.

A onda kalemiš cigaru, na cigaru.
Problem na problem.
Hoće li bit bolje, ako jednostavno odem?

Da spakujem torbe
I onako ovdje.. Glavu ne vadim iz torbe.
Bacaju bombe
Da bit će bolje.
Dok slikaju face za plakat.

Ili se spremit za borbe
Izać na tonBe,
Jer i naše su face za plakat'.

Pa kalemiš cigaru na cigaru.
Jer 5 do 12 je došlo,
Raspisat na karton
Svoje nezadovoljstvo.

Jer dobili jesmo "od šake do lakta" .
Jer umorni jesmo od ovoga vakta.
Za nas nek pričaju poruke sa plakata.


I rijeka ljudi, a svako sa svojom brigom.
Dok poglavari ustvari ne stanu sa svojom igrom.
Sa jasnom porukom i hirom.
Da nismo s mirom.
Dok se ne odstrani karcinom...

*Ali kako do pobjede dok vrte se novci?
Da li je radikalnost surova realnost?
Ponekad... I Molotov koktel je poruka u boci*