" Šahid Svemu "

Iznad ove lude glave bdije oblak siv,
Kako sam, zašto sam... Uopće živ?

Ko je kriv?

Jer samo Ti vidiš sve.
Da li smo tek tako dotakli dno?
Okolo svuda ključa već

Sad svako dijete želi brzo da odraste,
Misleći da će tako prevazići tjeskobu.
Odu i ne vrate se, jer nisu kao laste.
Ostanu negdje da leže u grobu.

Kako je Tebi da gledaš sve ovo.
Sjeme zla dok siju haramlije.
Serviraju otrove i pravilo novo.
Jer ne uklapaš se u njihove harmonije.

Šalju dronove,
Strah da nam obnove.
Da će da nas pobiju i sklone
I naprave klonove.

Jer krv smo i meso.
Tu smo gdje smo.
Toliki dunjaluk a nama je tijesno.

I umjesto da sadimo srž
Oni prolijevaju krv.
Otrov od kojeg zemlja bubri.

Umiru sve biljke
i najmanji crv.
Ovaj svijet je dno, ovi ljudi su truhli.

A Ti si samo Šahid svemu ovom,
i bit češ svemu novom.
Bio si onom prošlom,
Pa Reci mi kako je do ovog došlo?

A za sve Ti nama oprosti.
Pohlepa im prožima kosti.
Zar sad su nam tako uvjeti loši.
Na dunjaluku ovom da postajemo gosti...