Draga A.,

Ovo zapisujem nakon 37 dana našeg poznanstva (danas je 15.7., a 8.6. je naša divna N. dala ti ''zeleno svjetlo'' kada si ju prvi put pitala za mene). Kada ovo budeš čitala, nadam se da ćemo biti još sretniji i još više zaljubljeni nego što smo sad. Običan čovjek bi rekao da je zaista čudno i zabrinjavajuće da u ovoliko dana ti meni postaneš sve u životu: moja sekunda, minuta, sat, dan, sedmica, mjesec, godina... Ali ja nisam običan čovjek (a vjerovatno nisi ni ti s obzirom da si mene odabrala). Ja sam čovjek koji unutar sebe pokušava doći do krajnjih granica moje spoznaje o ovom svijetu, pa čak i kada često ne djelujem kao takva ličnost. I takvo nešto bih volio da podijelim s tobom – da budeš moj saputnik na ovom grubom, ali i lijepom putovanju koje se zove Život. Da zajedno istražimo ono lijepo, a i ružno; što više uglova ovih naših životâ. Ali da to radimo s ljubavlju koju, prije svega, imamo jedno prema drugome, te koju imamo i prema svim ljudima koji su nam bliski, koji imaju dobre namjere, koji istinski uživaju u sreći (čak i u najgorim mogućim scenarijima života) kao što ju ja uživam zahvaljujući tebi.

Po prvi put imam hrabrosti da ti ovo napišem – riječi koje osjećam svaki dan, ali sada ih dajem tebi u svojoj punoj snazi: VOLIM TE.

Zauvijek tvoj,
D. P.