XAOZEN II

" Alterego II "

Hiljadu zvijezda, tvoje oko je komet.
Padaju s neba, po mome srcu jer sam proklet.
I ako treba, proživio bih opet.
Da iz ovog tijela, mogu ponovo bit rođen.

Jer živim kako znam, pa ako odem... Odem
Hiljadu ratova, preživio, a gdje mi je orden?
Zar sam tako sam, a tako mnogo nas je ovdje?
Svaki cvijet od zla, mirišem kao Bodler.

Kažu prenijet će me žednog preko vode,
A ja sit sam svega, pa zato hodam morem.
Duboko ispod ona klija, ispod ove kore.
Gdje sačuvao sam sebe, da me ne načnu ove more.

Ogorčen čučim u ćošku sobe,
Jer glas iz glave neće da ode.
Tek kad u san pusti da utonem.
Al opet vrati se, kad ustanem u podne.

To su dvije iste persone.
Obje te vole kao poem.
Vezane su za tebe kao koncem.
Ikao jedna od njih je boem .

A ti si zavoljela mene i mene.
U ovoj zemlji krvi i meda.
Ja bio bih kamen, al' mi se ne da.
Jer sam Perzej, ti moja Andromeda.