Neka je tu.
Zlatni dan, velika hrabrost i golem požar
Sve to piše u njenom imenu od šest slova...
Meni dođe da kažem
Blago onom kome je dan pozlatila,
Da hrabro završi svaki posao koga se latila
A garantujem
Da se od njenog žara gomila sebi nije vratila
Pa ni ja...
I ko zna zašto smo se srele i šta nas još čeka!
Ali - tu smo!
Jedna pored druge, i jedna za drugu.
Možda joj je baš jedna Emina trebala
Za neke velike stvari koje slijede
Bog zna!
Ali, za njih je stvorena
Da dokaže kako ipak vrijede.
On kaže da gorimo za velike stvari
I guramo jedna drugu naprijed.
Pa dok se te stvari velike ne dese -
Neka nas niko ništa ne pita!
Ostaje samo šifra u imenu
Ardita, Ardita...
I bezbroj zagrljaja, baš za tu ženu.
Sa žarom u imenu
I gospodstvom u prezimenu
Čini mi se, nikada je neću dovoljno izgrliti!
Nikada neću moći da je prevaziđem
I dovoljno da iskažem i pokažem
Koliko je draga
Koliko znači
Koliko zrači
Koliko je volim
----------------------------------------
za Arditu Ramu (Bardhi), najdivnije ulcinjsko stvorenje:
ženu, majku, profesoricu, bibliotekarku, koleginicu i iznad svega -
PRIJATELJICU!
Žena ženi nije vuk, žena ženi je inspiracija...
