Kada ti pogled zaželi dušu

i olovne noge postanu lakše,

prvim avionom se vrati,

ako ništa,

barem nakratko svrati.

Ako srce ne može više,

ako u sebi nosiš samo kiše,

prvim avionom se vrati,

ako ništa,

barem nakratko svrati.

Kada pripadnost poželiš vratit’

ono malo zrno, samo tvoje,

ponovo u gradu biti

kojem pripadamo nas dvoje,

muke svoje možeš skratit’

prvim avionom se vrati,

ako ništa,

barem nakratko svrati.

Neka sada pukne grom,

samo da zauvijek budem u naručju tvom,

neka se niti srca spoje,

tako je i bolje.

Sigurno sebičnost

dušu mi uze

stoga ni rasuđivati

ne mogu vješto.

Ma pusti sve,

prvim avionom se vrati,

ako ništa,

barem nakratko svrati.