U osnovnoj školi sam dobila zadatak da napišem sastav na temu Sloboda. Napisala sam da je sloboda kada ne živiš u ratom pogođenoj zemlji, jer je moja zemlja jednom bila NEslobodna. Napisala sam da je sloboda kada si slobodan, bez da sam znala šta iziskuje takva riječ.

Jednog jutra, dok sam se spremala za odlazak u srednju školu, pogledala sam se u ogledalo i obećala si da ću zauvijek biti slobodna. Iznenadila me ta, ničim izazvana, odluka. /još uvijek nisam znala šta iziskuje ta riječ/

Nakon te odluke dugo se nisam mogla pogledati u ogledalo, jer nisam shvatala šta sam si obećala ni kako ću to ispuniti. Plašila sam se kopati dublje, jer šta ako shvatim da nisam slobodna? Šta ako shvatim da je sloboda samo privid? Ko su ti, slobodni ?

Kako je dječiju igru zamijenilo odrastanje, tako sam počela shvatati da je sloboda širok pojam, koji mnogi nemaju i ne poznaju. Žene širom svijeta nemaju slobodu.

Muškarci širom svijeta nemaju slobodu.

Djeca širom svijeta nemaju slobodu.

Čovječanstvo nema slobodu!

Ta riječ od sedam slova beskrajno je važna, ali i beskrajno u nedostatku.

/beskrajem mjerim sve/

Nismo slobodni, ma koliko se trudili uništiti okove oko nogu.

Nismo slobodni, jer smo postali zavisnici tehnologije.

Zavisnici tuđih mišljenja.

Zavisnici prepreka koje sami stvaramo.

Zavisnici sistema kom se slijepo pokoravamo iako je smišljen tako da nas uništi.

Gdje god se okrenem vidim ništa drugo do zavisnost koja me guši. Ja ne mogu biti zavisnik, jer sam stvorena za beskraj.

Jer volim beskraj i jer mu bježim. /težim također/

Stalno.

Čujem zvuk talasa koji udaraju o barku. Iznad mene leti albatros. Zovu ga lutalicom. Sanjam o tome da sam kao on, sanjam da letim beskrajno plavim nebom i morem. Približava mi se.

Čuo me.

Znam.

Slijeće na ivicu, jer ne želi riskirati da mu oduzmem slobodu.

Ne zna da nikada ne bih.

Gleda me.

Odlazi.

Suđeno mu je da leti beskrajem. Suđeno mu je da nema dom. Suđeno mu je da ga zovu lutalicom. Suđeno mu je da bude slobodan.

Kada sam se nedavno pogledala u ogledalo shvatila sam da sam si djelomično ispunila obećanje. Ne mogu ispuniti odmah. Mnogo je tu svjetskih trauma, ožiljaka koje treba izliječiti.

A šta je za mene sloboda?

Dugo gledam u zid i razmišljam šta napisati. Nemam tačan odgovor. Za mene je sloboda more, ali to nije dovoljno tačan odgovor. Ako takav postoji?