Pjesma iz srednje škole
Ispod planine, kad zora svane,
Tišina priča, a rijeka sanja,
Kroz selo stari putevi vode,
Kao da traže, srce da nađu.
Na ivici svijeta, pod nebom čistim,
Skoči srce, k'o ptica iz grane.
I tišina zvoni u srcu mom,
Dok me prolaznost ove zemlje pokosi.
O, moj zavičaju, o ljubavi stara,
K'o pogodi srce kad nema ti snage!
Tvoje ruke me grle u snu,
A tvoj miris i dalje nosim u duši.
Ovdje su dani kao rijeka,
Brzi i kratki, ali nezaboravni.
Tvoje stijene, tvoje rijeke,
Tvoje grane, koje polako umiru.
Svuda su ožiljci, očevi i braća,
Tuga što krene, i sreća što pjeva.
Bez obzira gdje da odem, gdje da stanem,
U srcu mom uvijek ćeš biti ti.
