Na početku da vam bude jasno,
pa da poslije ne bude kasno,
nije ovo obična pjesma
koju neko piše
prije bih rekla da je pjesma
zbog čijeg se sjaja lakše diše.

U Božijoj bašti stotine je ruža,
često se i takmiče u ljepoti,
ali rijetke su one
kojima se divljenje pruža,
takva je naime,
ruža bijela o čijoj se govori krasoti.

Bijela ruža ubjedljivo je najljepša,
tako je bar vide moje oči.
Kada želim pisati o toj božanstvenosti
uporno me nešto koči.

Intrigira me veličanstvenost njena,
o novim ljepotama zbori svaka latica bijela,
dan običnom prolazniku oživi,
jer dobrotom otjera svaki oblak sivi .

Plašim se da ću joj ukrasti
sve što je drugačijom čini,
pokušajem da je objasnim.