Između suza i smijeha, sastanaka i rastanaka, poraza i pobjeda.
Između dobro jutro i laku noć, volim te, mrzim te, oprosti, fališ mi.
Između već unaprijed potrošene plaće, zagrljaja na veresiju i na kredit kupljenog stana.
Između ne mogu ja ovo i ja ovo najbolje radim:

Ne zaboravi, molim te.

Ne možeš (čitaj ne moraš) baš ti spasiti ovaj svijet.
Svi mi (ti, pogotovo) imamo savršeno mjesto pod ovim Nebom za napraviti još savršenije stvari.

Ne moraš uvijek i samo ti slušati druge.
Pronađi nekoga tko će jedva čekati slušati sve ono o čemu ti duša vrišti. Zapravo, ne samo
nekoga tko će te slušati, nego nekoga tko će te i čuti.

Ako ne ide - pusti, ostavi, baci.
Ako ide – grli, stisni, čuvaj.

...

Između dana i noći.
Između dobre pjesme i lošeg filma, neslanog ručka i četvrte čaše vina u kafani.
Između cipela koje su te nažuljale i ljudi čijim si žuljevima melem, bit će svega.

Vremena premalo.
I tebe dovoljno.

Boli taman da tvoja leđa podnesu.
I uspomena na tebe, jednoga dana kad te u bolji svijet odnesu.

Ti ostavljaš tragove po kojima će te ljudi pamtiti.
Ti ostavljaš tragove po kojima će netko tvoj život pratiti.

…

Pratim te.